malo mi dosadno

evo tu cu ja malo pisati kad mi bude dosadno....bez brige možete i vi pisati....evo za pocetak....ovo je jako staro...pisano za jednu posebnu djevojku....moja prva pjesma objavljena u nekoj knjizi....i najdraža koju sam ikad napisao...

Andjeo u bijelom

Tu je.
Ili možda ipak nije?

Gledam je svu u bijelom,
no opet cini mi se kao da nije stvarna
kao da je samo san.
Utvara koja me muci svojom ljepotom.

Slušam njezin glas,
ali opet mogao bi to biti i šum valova
ili možda šapat vjetra.

Dodirujem njenu ruku,
no opet možda je to samo pahulja snijega
ili nježna leptirova krila.

Možda, ali samo možda ona nije stvarna
vec samo andjeo u bijelom.

lijepo

super pjesma...

Nije lose

cOOl

Smijeh uzarenog pijeska. Podsmijeh prokletog Sunca. Lezim u agoniju u bespucima smrti. S usnama raspucalim od zedji. Mislio sam da imam sve. Novac, slavu, moc. Ali nisam imao nista. Sve sam izgubio onog dana kad si otisla. Zauvijek rekla zbogom i napustila me. Ostavila me samog u ovm svijetu zlih i odurnih ljudi. Nisam izdrzao. Slomili su ono dijete u meni i postao sam poput njih. Oduran, zao i pohlepan. Zaboravio sam koja je moc rijeci, draz kasnih nocnih razgovora. I što je najgore zaboravio sam tvoj glas. I sada lezim u pijesku izudaran krakovima ruznoce ovog svijeta. Na izmaku snaga, sam i bez nade. Dok mi se kapci po posljednju put zatvaraju cini mi se da vidim svog andjela. Prekrasna sva u bijelom rasirenih krila polagano mi prilazi. Nemam snage da vise otvorim oci. Osjecam je pored sebe. Rukom mi brise pijesak sa lica. Usne joj se priblizavaju mojima i njezno se dodiruju. Nestaje zedji, straha i zla. Sad znam da je ona opet samnom. Sad znam da cu biti sretan.

Nije lose, samo malo rime ubaci pa cemo snimit nesto , dodam ja ritam a Anđy ce da pjeva xD

je ne pisem rime

pa znam da nije zlato moje...dobar je on.....

O_o, ma varas se prijatelju ja sam zao xD. Ok ako ne radis rime xD

ma da bas...ti zao....ne,ne...

hehe

Oprosti

Oprosti za svaki cvijet koji ti nisam poklonio
Oprosti za svaki zalazak sunca koji nisam s tobom gledao
Oprosti za svaki tvoj osmijeh koji sam propustio
Oprosti za svaki pogled koji nisam tebi uputio
Oprosti za svaku grubu riječ koju sam ti rekao
Oprosti za svaku pjesmu koju nisam tebi posvetio
Oprosti za svaku sekundu koju nisam s tobom proveo
Oprosti za svaki san u kojem nisi bila ti
Oprosti što te nisam dovoljno volio

lijepo

SLJEDEĆI TEKST NE PREPORUĆA SE MALOLJETNICIMA


Sjedim kraj prozora i promatram sivilo neba. Kap za kapljom vlaži željnu zemlju. Gledam ples prirode, ali misli mi nisu tu. Odlutale su negdje daleko. U neki mir, mjesto gdje su snovi mogući. Izgubljen u svjetlosti tame nisam ni čuo korake iza sebe. Zato me iznenadio dodir tvojih usana. Ljubila si mi vrat kako samo ti to znaš. Okrenuo sam se i pogledao te. Želio sam nešto reći, ali ušutkala si me prstom. Izvadila si svilenu maramu i nasmijala se. Sva tama izbrisana je tim osmijehom. Svijet je nestao i ostali smo sami. Svezala si mi maramu preko očiju, primila me za ruku i podigla iz stolice. Nisam znao kamo me vodiš, a nije bilo ni bitno. Uskoro si me polegla na krevet. Osjećao sam miris tvoje kose, toplinu tvog tijela. Počela si skidati komadić po komadić moje odjeće. Uskoro sam ležao gol pred tobom samo s maramom preko očiju. Zaustio sam da nešto kažem, ali opet si mi stavila prst na usta. Potpuno sam se prepustio. Maknula si prst sa mojih usana i spustila ga preko mog vrata na prsa. Osjetio sam kako mi tvoji nokti lagano grebu kožu. Cijelog su me prošli trnci. Spuštala si ruku sve niže i niže. U meni se budilo uzbuđenje. Krv mi je uzavrela i jurnula cijelim tijelom. I tad je prestalo. Nisam te više osjećao pokraj sebe. Ostao sam ležati ne vjerujući sam sebi. Gdje si? Zašto si otišla? Jesi li uopće bila tu? Iznenada osjetio sam užarenu bol na svojim prsima. Strgnuo sam maramu s očiju. I ugledao tebe kako sjediš na krevetu pokraj mene sa svijećom u ruci dok se kap voska polagano hladi na mojoj koži. Poljubila si me i lagano, anđeoskim glasim šapnula mi na uho: Opusti se. I zaista sam se opustio. Kap po kap vrućeg voska doticala je moju kožu praćena tvojim poljupcima. Uskoro kapi su postale rjeđe a poljupci učestaliji. Svaki od njih primicao mi je bliže poimanju potpune sreće. Tad si opet progovorila. Tiho, svima osim meni nečujno: Vodi ljubav samnom. Kao da su to bile riječi koje sam čekao cijeli život. Sve mi je bilo potpuno jasno dok sam milovao tvoju kosu, ljubio ti usne. Dok su moje ruke prelazile preko tvojih grudi. I na kraju onaj savršeni osječaj dijeljenja najdublje intime. Pogled oči u oči dok dijelimo vrhunac osjećaja, misli, dodira, ekstaze....

Kiša je polagano prestajala ali ostalo je ono sivilo neba. Dolje na ulici ugasilo se jedno svjetlo zakrivajući tamu još gušćom tamom...

Konačno si moja. Grije me toplina tvog tijela. To što ležiš tu pored mene ispunjenje je svih mojih snova. Ali nešto mi neda mira i tjera me da ustanem. Tiho izlazim iz sobe da te ne bi probudio. U dnevnom boravku mir, tišina i nešto tajnovito. Dolazim k prozoru. Vani samo mrak. I tad opet onaj osjećaj.Više sam je osjetio nego čuo.
- Vratila sam se.
- Zdravo .
- Ali ovaj put ne zbog tebe.
- Znam. Dugo te nije bilo.
- Tad ti nije bilo vrijeme. A nije ni sad.
- Nije ni njoj.
- Je.
- Neću ti to dopustiti.
- Ne možeš ti tu ništa.
- Mogu. Moram moći.
- Ne. Ne možeš ništa.
- Ne mogu bez nje. Ona je ja.
- Žao mi je. Ništa se tu ne može. Osim ...
- Osim što?
- Ništa.
- Reci. Učinit ću sve.
- Nečeš. Ne ovo. Nisi spreman. Nikad nitko nije bio spreman.
- Sve. Sve ću učiniti.
- U redu. Ali dobro razmisli.
- Samo reci.
- U zamjenu za nju ti češ biti moj. Zauvijek.
- Pristajem.
- Čekaj. Ne shvačaš. Postat češ dio mene. Ali sa svojim osjećajima. Ti češ osjetiti svaki put kad ja trgam nečiju dušu od tijela. Kad odvajam djecu od majki, muževe od žena. I tako cijelu vječnost.
- Ali ona če živjeti?
- Da.
- Onda pristajem.
- Jesi siguran?
- Da. Pričekaj samo malo da se oprostim.
- U redu.
Opet sam se vratio k tebi. I dalje si spavala. Najljepši prizor koji sam ikad vidio. Pokušao sam zapamtiti svaki detalj. Kosu koja ti je padal preko lica, osmijeh na usnama, sjaj kojim sjajiš. Prišao sam ti bliže i šapnuo na uho : „ Bit će sve u redu. Ti češ biti na mom ramenu. Oprosti što ne mogu biti s tobom.“. poljubio sam ti usne i krenuo. Iza sebe čuo sam kako se pomičeš u krevetu, ali nisam se okrenuo. Vratio sam se u boravak i pogledao ravno u svoj kraj.
- Spreman sam.

ne plakati

Osjećam samo bijes i želju za ubijanjem. U očima svojih vojnika vidim isto to. Danas je taj dan. Dan kad ćemo dokazati da nismo svi isti. Da postoje moćniji, pametniji, jači. Danas je dan kad ću dokazati da sam ja poseban. Toliko toga sam žrtvovao za ovo i ništa me neće spriječiti.

***

- Shvati dijete sva četvorica ste jednaki.
- Ali ja sam jači, pametniji, moćniji.
- Nisi.
- Oče, ali Gabriel...
- Gabriel je tvoj brat. Vi ste jedno. Stvoreni od istog. Jednaki kao i ostala dvojica.

***

A nasuprot mene ogromna vojska kerubina, dominija i anđela. A na njihovom čelu tri arkanđela. Moja tri brata koja su svojom svjetlošću pokušavala prodrijeti u tamu koja me okruživala. Pogled mi je zastao na Gabrielu. Moji kneževi znali su zapovijed. Sve smiju ubiti, ali on je moj. Ionako nitko od njih ne može s njim na kraj izaći.

***

- I stvarno češ to učiniti?
- Gabriele ne shvačaš.
- O, shvaćam. Ti želiš biti vladar. Želiš biti glavni. Prvi ispred svih.
- Da želim. I bit ću.
- Ja ti to neću dopustiti.
- Ne možeš ti tu ništa Gabriele.
- Još uvijek si uvjeren da si najjači.
- Ja jesam najjači. A ako me ikada probaš spriječiti i dokazat ću ti.

***

Konačno je započela bitka. Sve ide prema planu. Jedino Gabriel se ne uklapa. Ruši jednog po jednog mog kneza i traži me. Vrijeme je da ovo završimo jednom zauvijek. Tama oko mene se razmaknula i pojavio sam se pred njim u svoj svojoj moći. Kao da je bio iznenađen što sam se pojavio. Par trenutaka kasnije ležao je mrtav na podu.
- Gabriele razočarao si me. Sad me više nitko ne može zaustaviti.

***


- Volim te.

- Ja tebe više ne. Barem ne ono što si postao. Volim osobu koja si bio.

- Taj ja sam mrtav. Ovo sam pravi ja. I volim te.

- Ako me voliš budi opet ono što si bio. Ostani samnom.

- Ne. Ali želim da ti pođeš samnom. Bit češ moja kraljica.

- Nikad. Ja sam jedno sa svima ovdje. I ti si nekad bio.

- Ja nisam kao ostali.

- Da i zbog toga te više ne volim.

***

Bitka se polagano primicala kraju. Rafael i Mihael povlačili su se i polagano gubili ljude. Sve je bilo savršeno. A tad sam ugledao nju. Borila se s jednim od mojih najmoćnijih kneževa. Izgubila je sav svoj sjaj, ali i dalje je bila prelijepa. I tad je on zamahnuo. Brže od misli stvorio sam se između njih. Udarac namijenjen njoj pogodio me svom silinom. Sva moja snaga i moć nisu bile dovoljne da zaustave smrtonosnu snagu udarca. Osjetio sam bol kao nikada prije. Nešto je u meni slomljeno. Pao sam na tlo. Nježne ruke pridigle su me sa mokre zemlje. Prepoznao sam je po mirisu. Shvatio sam da je moja glava i njenom krilu. Skupio sam svu preostalu snagu i otvorio oči. Želio sam da ona bude posljednje što ću vidjeti. I morao sam joj reći.
- Pogriješio sam. Moć i vlast nisu bitni. Trebao sam ostati s tobom onog dana.
- Ne govori.
- Moram ti reći. Volim te. Ti si jedino vrijedno u mom životu. I ja sam te zbog svoje gluposti izgubio. Volim te.
- I ja volim tebe.
Oko nas potpuna tišina. Pogledao sam i vidio da su svi stali. Gledali su u nas.
- Molim te objasni im zašto sam umro. Nauči ih da opet budu jedno

Grupa istraživača zadala je djeci od 4-8 godina jedno pitanje:
“Što je to ljubav?“

Odgovore koje su dobili bili su opširni i duboki. Nitko se nije nadao takvim objašnjenjima.

Kad je moja baka dobila artritis više se nije mogla naginjati i lakirati nokte na nogama. Pa je moj djed preuzeo taj dio posla na sebe, čak i kad je sam dobio artritis nije prestao. To je ljubav! – Rebecca, 6 godina

Kad te netko voli on na poseban način izgovara tvoje ime.I ti znaš da je tvoje ime sigurno kada se nalazi u njegovim ustima – Bill, 4 godine.

Ljubav – to je kad ideš nekamo jesti i daješ nekome veći dio svojih prženih krumpirića ne tražeći ništa zauzvrat. – Daisy, 6 godina.

Ljubav – to je kad se smiješ čak i kad si umoran. – Terry, 4 godine.

Ljubav – to je kad moja mama radi kavu mom tati te otpije gutljaj, prije nego mu da šalicu, da se uvjeri da je kava finog okusa. – Danny, 7 godina.

Ljubav – to je kad kažeš dečku da ti se sviđa njegova košulja i onda je on nosi svaki dan. – Nancy, 7 godina.

Ljubav – to je kad ti tvoj mali psić liže lice, čak i onda kad si ga ostavio samog cijeli dan. – Mary-Ann, 4 godine.

Kada voliš nekoga, tvoje trepavice se cijelo vrijeme spuštaju i podižu, gore-dolje, a ispod njih vidiš samo svijetle zvijezde. – Caren, 7 godina.

Ljubav – to je kad mama vidi tatu u kupaoni i ne misli da je to ružan prizor. – Mark, 6 godina.

Ako ne voliš, ni u kojem slučaju ne smiješ govoriti “volim te”. Ali ako voliš onda to moraš stalno ponavljati. Ljudi zaboravljaju. – Jessica, 8 godina.

I, na kraju – autor Leo B., jednom je objasnio smisao ovakvog istraživanja. Njegov cilj je bio pronaći najpažljivije dijete.

Pobjednik je bilo četverogodišnji dječak, čiji je stari susjed nedavno ostao udovac...

Vidjevši da starac plače, dječak je ušao u dvorište, popeo mu se u krilo i jednostavno je tamo sjedio. Kada ga je majka upitala što je rekao susjedu, dječak je odgovorio: “Ništa. Samo sam mu pomogao plakati.”

Prvo zahvala ljudima koji su mi rekli lijepe stvari o dosadašnjim tekstovima. Oni znaju tko su i samo im kažem da mi to dosta znači. A sad nešto novo. Pisao sam to dok sam bio malo lošije volje pa se ispričavam ako je tekst lošije kvalitete


Oko golemog dvorca kružio je ponosni sokol. Kao da nešto traži. Odjednom je uletio ravno kroz prozor i sletio na stol. Stari batler uzeo je poruku s njegove noge. Na smotanom listu papira pisala je samo jedna riječ : Noćas

Stojim sam na Pont Neufu. Stariji od njega, stariji od bilo čega u ovom gradu. Misli su mi razbijene u dva svijeta. Dva svijeta koja ne mogu postojati zajedno, koja uništavaju jedan drugi. Sve je bilo tako lako. A onda...
___________________________________________________________
Anse Chastanet je uvijek prekrasna u ovo doba godine. Ali ovaj puta nešto je zasjenilo šum valova i cvrkut ptica. Gledao sam i vidio samo tebe. Odsjaj Mjeseca u tvojim očima, vjetar kako ti mrsi kosu. Ništa drugo ne postoji. Samo ti. Želim te zauvijek pokraj sebe.



Potpuna tama. Ustala je iz svog ležaja potpuno gola. Prekrasno lice rezbareno stotinama godina kao da je sad napokon dovedeno do savršenstva. Stari batler ušao je u sobu osvjetljavajući si put samo jednom gotovo dogorjelom svijećom. Nimalo iznenađen prizorom pred sobom rekao je : Vrijeme je gospodarice.

Dubine Seine davale su neku posebnu draž ovom mjestu. Kamen iz mosta kao da je zračio mudrošću. Ali ništa od toga nije mi pomoglo. Moje misli i dalje su vodile nezamislivu bitku. Izdati njih koji su moja obitelj? Ili dopustiti da ti umreš? Poznajem te tako kratko. Kao zrno pijeska u prostranoj pustinji. Ali ipak si mi postala važnija od svega. Postala si dio mene. Ali i krv svakog od njih je u mojim venama. Stoljeća čekanja, nadanja, umiranja. Sve za ovu jednu noć. Noć koja odlučuje o svemu.
__________________________________________________________
Valovi su ljubili obalu. Maleni vjetrić uletio je kroz prozor u trošnu kolibu. Provjerio je svaki kutak i veselo izjurio u noć. Osjećao sam dodir tvog tijela. Prvi puta bio sam potpun. Kao da si se stopila samnom. Postala neraskidivi dio mog bića. Svaku tvoju želju pretvorit ću u stvarnost. Kad nisi pored mene osjećam to. Kao da mi neki dio fali. Volim svaku tvoju manu, tvoju tvrdoglavost, tvoj glas.
_________________________________________________________
Ne! Ne mogu više. Trebam nekog da mi kaže što da radim. Večeras je ta noć. Večeras trebam odvesti svoja narod do pobjede nad Čuvarima. Ja! Rođen da ubijam, stvoren da vladam. Ojaćan krvlju svakog Nemrtvog. Gotovo neuništiv, korak do savršenstava. Od noćas ljudi će služiti Nemrtve. Od noćas ti češ nas služiti. Opet ona bol u prsima. Ne mogu to dopustiti. Jedan maleni ugriz i postat češ moja kraljica. Bit češ uz mene u vječnosti. Kako sam samo glup. Nikad te tako ne bi mogao dobiti. To bi ubilo tebe i stvorilo nešto što nikad ne bi volio. Moram odlučiti. Izdati ljude koji su mi dali sve ili tebe zbog koje bih napustio sve.

Stigla je na zakazano mjesto. Stotine nemrtvih čekale su ovdje da počne njihov trenutak. Ništa nije remetilo tišinu. Stoljeća su ih naučila da su rijeći suvišne. Stala je na osamljeno mjesto pokraj razrušenog zidića. Pogledom je prelazila prisutne i tražila ga. Ali njega nije bilo. Gdje je? Zna da bez njega ne možemo pobijediti. Zna koliku smo žrtvu podnijeli zbog njega. Prebacujući mu dio naših moći da bismo od njega stvorili konačno oružje. Oružje koje će nam maknuti Čuvare s puta. Iznenada gomila se uskomešala. Čuo se dsamo jedan uzvik prije nego su mrak proparale srebrne oštrice. Čuvari. Čuo se zveket mačeva, krikovi umirućih, osjetio se miris krvi u zraku. Za desetak minuta sve je bilo gotovo. I posljednji Nemrtvi nestajao je u plamenu uništenja.

Čuo svaki krik. Ali vrijedilo je jer ti češ ostati živa. Ti češ moći biti sretna. Nestašne zrake sunca dotaknule su stare ulice Pariza. Osmijeh mi je prešao preko usana. Moj prvi izlazak sunca. Bit češ sigurna tek kad i posljednji od nas nestane. Toplina mi je dotaknula kožu. Osjetio sam kako se s mene otkida komadić po komadić mesa. Seina kao da je i sama plakala zbog užasa ove noći. Osjetio sam svaki udarac. Snažna bol. Ali ne tako snažna kao ona u mom srcu zbog spoznaje da te više nikad neću vidjeti. Nikad te neću zagrliti, osjetiti toplinu tvog tijela, mekoću tvoje kose, utješiti te kad si tužna. Tvoje lice bilo je posljednje u mojim mislima. Više ne mogu stajati. Osjećao sam kako padam u zagrljaj Seini. Dok mi se tijelo pretvaralo u pepeo vjetar je ukrao posljednje rijeći sa mojih usana i odnio ih k tebi. Volim te.

...procitao sam i ono pre...nisam neki literarni kriticar i poznavalac, ali...ovo mnogo dobro zvuci...sjajna ideja i zamrsen i sasvim drugaciji prilaz poznate teme...fantasticno...
...iskreno ...
Odlican (5+)

hvala godar

nema problema...stvarno je odlicno