-=SFINGA=- Gladiatus savez
Da bi ste vidjeli kompletan forum sa svim sekcijama, molimo da se logirate ili ako niste registrirani napravite isto te sačekate aktivaciju od Admin-a.


Gladiatus savez
 
Početna stranicaFAQPretraľnikČlanstvoRegistracijaLogin

Share | 
 

 ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...

Go down 
Go to page : Previous  1, 2, 3, 4  Next
Autor/icaPoruka
angel0000

avatar

Posts : 1011
Join date : 06.04.2009
Age : 47
Location : Zagreb

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pet pro 04, 2009 3:38 am

bravo misterx Very Happy

molim prijevod sa engleskog na nešto razumljivo Suspect

_________________________________________________
I love my pets :)
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pet pro 04, 2009 5:23 pm

Buduci da me šefica zamolila za prijevod evo stigao je ali ne baš najbolji jer onaj google ne prevodi kao velik scratch

Početnici:

One moraju Master nekoliko stvari prije nego ikad trudi učiniti uroka! Jedna bi trebala naučiti kako svemir radi sebe i znati fizički i duhovno. Treba studija bilo koje i sve "okultizam knjige" možete dobiti vaše ruke na i proučavanje svih aspekata okultizam. To znači da bi trebao isto tako proučavanje različitih religija i držati i otvorenog uma .... za uistinu sve religije su vezani zajedno .... i ne brinite oko toga tko je u pravu i tko je u krivu. Više znanja vas odvesti u. ..... pametniji i moćniji postat ćete .... za mozak će rasti nove stanice kao i mi postati inteligentniji. Zapamtite ovo ..... nikada prestati učenja, bez obzira koliko znate.

Na taj način ovdje mi ići .....

1. Predlažem da studija i master moje "Dream Recall". To je vrlo lako naučiti i bit ćete iznenađeni rezultatima. Ovo je potrebno i da će vas naučiti puno o sebi. Ona će također voditi u "Astral Projection", kasnije niz linija. Ovo bi trebao biti trenirao nekoliko mjeseci, imajući dnevnik.

2. U ovom trenutku Vam treba za učenje meditirati .... savladavanje krčenje uma od svih neželjenih misli. Ako ne možete meditirati onda vam nikada neće biti u mogućnosti to učiniti Magic sa bilo kojom stvarnom uspjeh. Koncentracija je jako važno kada se radi uroka i Magic ..... Jer ako ne mogu koncentrirati na Magic radite .... drago mi stručnjak Internet to funkcionirati? Ako ne znate kako meditirati .... JA htijenje biti stvaranje stranicu na to uskoro. Ali za to nije slučaj, samo sjediti i pokušati očistiti svoj um od svih misli i imaju ukupno mirni .... to nije lako kao što misliš. Ovdje je jednostavan način da jasan your mind ... ovdje je kako to jasno your mind .... ovo je zapravo tehnikom meditacije da li koristiti i poučavati.

Da li Vaše istezanje i tako dalje, onda leže ...... zatvorite oči i slika velika trash dumpster na tvoj mentalni ekran. Sada se sve te briga, jedna po jedna kao što je .... računa .... vaša djevojka ... svoje neprijatelje ..... svoje prijatelje ....i sve što mislite o ili brinuti o njima i stavi u dumpster jedan po jedan. kada ste gotovi .... zatvorite poklopac i zaključati! onda ga odgurnuti svoje mentalne zaslon tako da te dont 'vidjeti bilo koji više.

3. Sada je potrebno znati: "Kako i zašto Spells rada" i zašto se ponekad ne. Postoje mnoge stvari koje dolaze u igru kada se radi uroka i Magic. Većina vas mladih ljudi misle da možete samo podići Magical knjigu i pročitati nekoliko riječi i pravopisa neće funkcionirati. Žao nam je, ali to se neće dogoditi. To dolazi iz vaše gledanje na mnogo filmova i TV.

4. Sada možda želite da se odlučite koju vrstu magije na studij. Tu je "High Magic" i "vještičarstvo" (nizak magija). Oba sadrže mnoge pod oblike magije i rub odlazi na. Odaberite ono što mislite da je najbolje za vas .... ne postoji pravo ili krivo od jednog do izabrati.

5. Vi ćete svakako morati naučiti neki oblik zaštite. Što hoću reći je da morate biti zaštićeni kad radite Magic. Zaštićeni od čega? Pa možete sigurno privući loše raspoloženje oko sebe ako nemate zaštitu, a ako ne znate što radite. Možete naučiti svibanj različitim ritualima i čak možete nositi amulet kao što je na desnoj strani gore "Pentagram". Ako želite naučiti visoke magije, onda JA predlagati te naučiti LBRP ritual koji se nalazi na mojoj "Pentagrams" stranici .... on će vam dati maksimum zaštite.

U ovom trenutku moram vas upozoriti na jednu stvar ...... Biti "diletant". Što je diletant? Naći ćete mnoge onda tamo i to je za vas lako upadaju u ovu zamku. Šeprtlja je osoba koja možda čita jednu knjigu o Magija i ne čarolija onda ide okolo ispovijeda biti praktičar Okultizam umjetnosti.
Vidjela sam toliko vani na web .... da vam malo assholes koji čine web site-a i tvrde da je vještica ili Sorcerer i post uroka koje ste ukradeni iz drugih mjesta .... i to sve za pažnju, tako da će ljudi misliti da ste važni!

Magic je način života .... ne igre. Oni od vas kome Dabble će samo dobiti nanositi povredu ..... Vas će privlačiti stvari oko vas koje ne možete kontrolirati. Također .... šeprtlja je netko tko ne studija i ne uroka i svako vrijeme, bez znanja o tome kako stvarno radi uroka. To je razlog zašto se mora studija, studija, studija prije nego što čarolija.


6. Sada, ako ste savladali Dream Recall .... onda je vrijeme za učenje "Astral Projection". Tu su i usko povezane i kravatu u svaki drugi .... za oba mogu biti kontrolirani.

Sad zapamtite ovo ..... Astral Projection's ili OBE (out of body experience) može trajati od tjedna do godine ovladati i morate uzeti si vremena i ne odustati. Moj način za to je jedan na mnogo, mnogo se tu i naći ćete da je ono što radi za jednu osobu ne radi za vas. Na taj način pronaći i druge knjige na tu temu i pokušajte različite načine dok ne pronađete ono što radi za vas.

7. Nakon što ste ovladali većina tih informacija ..... onda će biti vrijeme da isprobate svoj prvi "Provjera". Predlažem da počnete s nečim vrlo jednostavan ... kao što je "Money spell" ili "Good Luck spell" ili možda "Zaštita spell".

* Ostanite daleko od Black Magic dok imate par godina prakse i znanja .... za vas samo ćete se ozlijediti ako ga backfires na vas! *

Postoje mnogi "Čarolije", koje možete odabrati na mom mjestu ... neki od njih su stvarno dobri, a neki su sranje. Tako ćete imati da ih isprobate van vidjeti što utvrde najbolji za vas. Nemojte zaboraviti da samo zato čarolija ne radi, znači da nije dobro .... mora imati praksu i izgradili njihove magične moći, uz učenje kao što sam ranije spomenuti o "zašto, kako doći, i kada", navodi rad.

Također .... mnogi od uroka sadrže dijelove gdje je "svijeće" potrebno je i jedan mora naučiti kako koristiti "Svijeće", te ih pravilno haljinu uz koje boje znajući za korištenje. To je potrebno u svim naporima čaroban!
[Vrh] Go down
Gost
Gost



PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pet pro 04, 2009 11:11 pm

misterx svaka cast na ovome sto si napisao ali fakat svaka cast
nikad u zivotu nisam zakucao na nesto kao sto sam zakucao na sve ovo sto si napisao
SVAKA CAST
Very Happy Very Happy Very Happy
[Vrh] Go down
angel0000

avatar

Posts : 1011
Join date : 06.04.2009
Age : 47
Location : Zagreb

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   sub pro 05, 2009 12:22 am

hvala misterx ,jest da malo vuče na japanski...ali,uhvatila sam bit Very Happy

_________________________________________________
I love my pets :)
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   sub pro 05, 2009 2:47 pm

znam to ti je prevod sa googla ako hocete još vi samo vicite imam materijala o magijama koliko hocete...

Razz Razz Razz Razz Razz Razz Razz
[Vrh] Go down
Godar

avatar

Posts : 408
Join date : 25.09.2009
Age : 43
Location : Skopje

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   sub pro 05, 2009 3:18 pm

TOP 3 (ovo je spored mojih interesa)

1.Bermudski trokut
2.Sfinga farao
3.Olimpijski Bogovi
Inace je sve odlicno, samo produzi. Ovo sto je prevedeno preko google jos proucavam (Bravo Angel, kako si brzo sve skontala, meni ne ide tako lako) .

Stavljaj sve mi cemo da citamo i ocenjujemo, a i da damo svoje misljenje... koje mozda i nikog ne interesuje Very Happy Very Happy Very Happy
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   sub pro 05, 2009 4:46 pm

evo nešto u putovanju kroz vrijeme...

Wonders of Time Travel ...

Siguran sam da ste svi pitali o Time Travel .... Je li to moguće? Is it real? Trebam neke razraditi Time Machine? Hoću li biti u mogućnosti to vratiti kad bih otišao? Mogu li ići u budućnosti ili prošlosti? ... ... ... Ja ću odgovoriti na sva ova pitanja za vas!

Da, moguće je i real! To je vrlo sličan to Astral Travel ipak drugačije. Ne nećete trebati razraditi neki stroj, ali ćemo napraviti jedan u našem umu. Bit ćete u mogućnosti otići u prošlost, sadašnjost ili budućnost i vratiti se kad ste spremni. Ja ću vas naučiti moja metoda.

*** Napomena: Ova metoda će vas provesti kroz vrijeme pomoću astralnih ravnina i vizualizaciju. Vi ćete ne fizički otići tamo ... Samo psihički ... vrlo sličan prošlom životu regresija.
Past ... Present .... Future .... na prst savjeta ....
Evo kako ćemo to učiniti ....
Prvi ... morate biti u stanju da su ovladali i meditacije. Ako ne možete meditirati onda nećete imati uspjeha sa ovim projektom putovanja kroz vrijeme.

Morate otići na svoje meditativne stanje i jasan tvoj um od svih vanjskih misli. Sada se ovdje dolazi važan dio .... trebate imati posebno mjesto otići do kada se u to stanje uma .... drugim riječima .... zamisliti zgrada u sredini polja ili u sredini nigdje okružen ništa. Ćete koristiti ovaj istoj zgradi, svaki put kada želite da to učinite. Zgrade mogu biti bilo kojeg oblika, trgu ili piramide ili bilo što drugo. Također mora imati nijedan Windows ... ovaj način nećete biti ometani od strane ništa izvan njega. Unutar ovog objekta može biti kao jednostavan ili kao pliš kao što želite da bude. Jednostavnije je ... manje rastresenost ćete imati. Samo pazite da se isto svaki put.

Sada ... unutar ove zgrade bit će sobu gdje imate stolicu. Ova stolica je poseban stolica ... to je velika crna naslonjača s kontrole ugrađene u ruka stolica. Ove kontrole su gumbi koji će vas odvesti gdje želite ići. Vi svibanj postaviti ove tipke u bilo koji oblik. Na primjer --- --- prošlosti gumb prisutan gumb - i budućnost dugme ... i za još više kontrole ... LED display s brojem ključ jastuk ... to će biti za bušenje u točno godinu dana u vrijeme želite putovati do. Ako ne želite koristiti stolica vam svibanj zamisliti neke velike razraditi stroj koji sjedite u (svoje slobodno vrijeme za kavu) sa svim istim kontrole.

U ovoj sobi također će biti veliki divovski ekran film. Možete čak imati gumb na stolac, što ga čini siđe sa stropa. Ovaj ekran je gdje ćete biti promatranje vremenskog okvira koje ste odabrali. Pokušaj zamisliti kako želite da svi ti predmeti - zgrada ... stolica ili stroj ... ekran .... prije nego što ste zapravo ići u meditaciju. Odlučiti unaprijed kako ćete ih želite pogledati sve za unaprijed.
Past ... Present .... Future .... na prst savjeta ....
Sada kada ste sve to stvar spremni na svoje mišljenje ... vrijeme je da počnete!

Idite na svoj meditativni stanje. Kada ste potpuno opušteni ... se mentalni hodati na svoj poseban zgrade i zatvorite vrata. Sjesti u svoj stolac ili posebnim za kavu i opustite se za nekoliko minuta. Kada ste spremni ... Pritisni gumb taj pomoć za nuždu tvoj zaslon siđe sa stropa i samo sjediti i piljiti ga za minutu. Kada ste spremni, nazvati ono što vremenu želite putovati do i ili što zemlja želite ići. Sada ... samo sjediti i ne pokušati snagu ovoga .... samo sjediti i čekati da dođe gore na ekranu i opustite se i promatrajte što se prikazuje na vas. Ako ste nestrpljivi .... to neće dogoditi! On svibanj potrajati nekoliko dana prije nego što zapravo pokušavaju vidjeti ništa, ali, to će se dogoditi!

Kada želite vratiti ... samo push gumbi za sadašnje na stolac i uzeti malo minuta to vrednovati sve što si vidio. onda kada su spremni ustati iz svoje stolice i izlazi iz zgrade i natrag u svoje fizičko tijelo.

Ova metoda se može koristiti kako bi se duhovi vam pokazati stvari koje trebate naučiti ... samo proći kroz isti proces i tražiti duhove da vam pokazati na ekranu što želite znati.

Uživajte i Bog bude s vama!
[Vrh] Go down
Godar

avatar

Posts : 408
Join date : 25.09.2009
Age : 43
Location : Skopje

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   ned pro 06, 2009 4:50 pm

...joj... MisterX... ovo zvuci dobro, ali ja i meditacija... pa ne bas...
Time Travel, Daaaaaa... ali sa lepim brodicem ili sportski auto, nesto tako...
Inace ko zna koliko su ljudi spremni da vide svoju buducnost. Iskreno ne verujem da bi neko od njih preziveo ili izasao sasvim normalan i kad bi videli proslost. Svi mi imamo slike iz filmova ali cisto sumnjam da je bas tako bilo!!


Zadnja promjena: Godar; čet pro 17, 2009 7:14 am; ukupno mijenjano 1 put.
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   ned pro 06, 2009 5:18 pm

ok ovo mi mogolo biti malo zanimljivije....

na evg:

The Science of Total Recall of your Dreams...

Believe it or not you can learn to recall most all your Dreams. With these simple techniques you can start remembering dreams within the first or second night of practice. It's sort of like self hypnosis in a way. You are simply making suggestions to your mind before you are completely asleep. This state of mind is called the borderline sleep level. It is when your brain is most likely to absorb the suggestions.
They say that certain foods can cause bad dreams. Well I don't know if that's true but, I do know from personal experience that when I eat cheese or drink milk, I seem to have more intense dreams. Not necessarily bad dreams. Then again, sometimes when you eat food before bedtime that gives you indigestion, it might seem that it is causing you to have dreams. This is do to the fact that the indigestion is keeping you slightly awake. You know that borderline sleep level I mentioned earlier, so you are slightly aware of these dreams. There is one other thing to consider. If you are having intense dreams and they are in color then more than likely you are having a OBE. Out-body-experience or otherwise known as Astral Projection. We are not going to get into that for right now. We will on another page. All right let's get going! There are 4 easy steps to this. That's it!


1. Preparing for Bed : Try to get the body as relaxed as you can. If you have to stretch or even do Yoga all the better. You can even meditate to clear your mind, so that that you are more prepared for the next step. You don't have to eat or refrain from eating before bedtime. You may do as you like. Try experimenting with eating different foods before bedtime and see if you get any different results in the end. Make sure you have a pen and pad handy to write with next to the bed.

2. Programing : This is the most important part. When you get to that borderline sleep level (which is right before you are completely asleep) you must tell yourself over and over again that you will remember all your dreams and you will wake up after each dream and write down your experience. If you don't like having to repeat all that then try tape recording yourself saying these things. Make sure that you tape at least 10 - 15 min. worth. That should be sufficient.

3. Taking Notes : This is also very important. If you successfully wake up
after each dream, then you must write down everything you can remember in detail. Write down whether the dream was in color or black and white. This is why we will keep a pen and pad next the bed. Make sure not to put it in the bed with you. You don't want to end up stabbing yourself in your sleep. Then you must try to go right back to sleep. Keeping the pen and pad handy. Hopefully you will go right into another dream and repeat the process.

4. Reviewing the Night : Now it is time to review the night. You will be amazed at how many dreams you actually had that night! I usually find that I have 10 - 15 dreams a night and sometimes more. Everyone dreams and everyone dreams many times a night, they just don't know they do until they try something like this. Make special note of dreams that are in full-blown color, for you will want to reference them once you start studying Astral Projection.


na hrv:

ovo shit ( Very Happy ) od googla nemože noramalno ništa previsti...

cim sam vidio kako je preveo naziv puno sam od smjeha Very Happy:D:D:D
ali za one koje se ne nalaze najbolje u eng. evo za vas hrv-eng-indijanski jezik Smile

Science of Total Recall vaših snova ...

Vjerovali ili ne možete naučiti da se sjeti većina svih vaših snova. Sa ovim jednostavnim tehnikama možete početi sjećati snova u prvoj ili drugoj noći prakse. To je vrsta od poput samouprave hipnoza u način. Vi ste jednostavno izradu prijedloga na umu prije nego ste potpuno spavaju. To stanje svijesti naziva san granica razini. To je kad tvoj mozak je najvjerojatnije apsorbirati prijedloge.
Kažu da određena hrana može uzrokovati loše snove. Pa ja ne znam da li je to istina, ali, ja znam iz osobnog iskustva da kad sam jesti sir ili piti mlijeko, JA činiti se to imati intenzivnije snove. Ne nužno loše snove. Onda opet, ponekad kada jedete hranu prije spavanja koje vam daje probavne smetnje, može činiti da je uzrokujući da imate snove. To je obaviti na činjenicu da je loša probava održavanju malo budan. Vi znate da san graničnih razina što sam spomenuo ranije, tako da ste malo svjesni tih snova. Ima jedna druga stvar za uzeti u obzir. Ako imate intenzivne snove i oni su u boji onda više nego vjerojatno imate OBE. Out-body-iskustvo ili inače poznat kao Astral Projection. Mi se ne ide na ući da je za sada. Mi ćemo na drugoj stranici. All right Let's get ide! Postoje 4 koraka do ovoga. That's it!


1. Priprema za ležaj: Nastojte se tijelo opušteni kao možete. Ako ste se protežu ili čak napraviti Joga sve bolje. Možete čak i razmišljati kako bi jasno svoj um, tako da da su spremni za sljedeći korak. Vi ne morate jesti ili se suzdrže od jedu prije spavanja. Vi svibanj ne želite. Pokušajte eksperimentirati s prehranom različite hrane prije spavanja i vidjeti ako se bilo koji različite rezultate na kraju. Osigurati te imati olovku i jastuk zgodan za pisati i pored kreveta.

2. Programiranje: Ovo je najvažniji dio. Kada dođete na tu granicu spavati razini (što je pravo prije nego ste potpuno spavati) ti moraš reći iznova i iznova kako ćete pamtiti sve svoje snove i da će se probuditi nakon svakog san i napiši svoje iskustvo. Ako vam se ne sviđa što se ponavljati sve što je tada pokušajte snimanje na magnetofon sami govore ove stvari. Pobrinite se da vrpca najmanje 10 - 15 min. vrijedi. To bi trebalo biti dovoljno.

3. Zabilješke: Ovo je također vrlo važno. Ako ste uspješno probudite
nakon svakog san, onda morate zapisivati sve što možete sjetiti u detaljima. Zapišite da li san bila u boji ili crno-bijelo. To je razlog zašto ćemo držati olovku i jastuk pokraj kreveta. Pobrinite se da ga stavite u krevetu s Vama. Vi ne želite završiti sebe ubadanje u svoj san. Zatim morate pokušati ići desno natrag na spavanje. Čuvanje olovku i jastuk pri ruci. Nadam se da će ići pravo u drugi san i ponovite postupak.

4. Pregled Night: Sad je vrijeme za pregled noći. Bit ćete iznenađeni koliko ste zaista imali snove te noći! Ja obično naći da imam 10 - 15 snove noći, a ponekad i više. Svatko sanja i svi snovi mnogo puta noći, oni samo ne znaju oni učiniti sve dok oni pokušati nešto poput ovoga. Napravite posebnu napomenu snova koji su u punom cvijetu boja, za vas će se želite referencu ih jednom počnete studirati Astral Projection.
[Vrh] Go down
angel0000

avatar

Posts : 1011
Join date : 06.04.2009
Age : 47
Location : Zagreb

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pon pro 07, 2009 12:47 am

eto prijedlozi :
antika
svjetska čuda
ljubav
sex
rat
i naravno : postoji li bog ?
pa ima da pišeš do besvjesti Very Happy

a može i nešto o kućnim ljubimcima,s naglaskom na pse ili mačke(mačja metvica ili catnip).....a ako ti ni to nije dosta :alkohol i sex,da ili ne zajedno ??naravno,po spolovima,medicinski potkrijepljeno... Cool

_________________________________________________
I love my pets :)
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pon pro 07, 2009 12:52 am

Alkohol i vožnja



Etilni alkohol je bezbojna tekućina ugodna mirisa, koja se dobiva alkoholnim vrenjem otopina koje sadrže šećer. Nakon što se unese u organizam, najčešće kao piće, djeluje depresivno na više moždane centre koji kontroliraju čovjekove radnje. Istovremeno dolazi do oslobađanja nižih moždanih funkcija.

Klinički razlikujemo nekoliko stupnjeva alkoholiziranog stanja:

1. Trijezno stanje: 0.0 - 0.50g� apsolutnog alkohola u krvi, kod ove koncentracije alkohola u krvi većina ljudi ne pokazuje znakove utjecaja alkohola. Ljudi se dobro osjećaju, pričljivi su, ali se mogu pojaviti znakovi euforije.
2. Pripito stanje: 0.50 - 1.50g� apsolutnog alkohola u krvi, pri ovoj koncentraciji alkohola u krvi se već pojavljuju prvi znakovi alkoholne poremećenosti. Ljudi postaju nekritični, precjenjuju vlastite sposobnosti. Mogu se javiti poremećaji pamćenja i zapažanja, kao i govora i hodanja. Osobe s takvom koncentracijom alkohola u krvi su razdražljive i zbog toga raste sklonost konfliktima.
3. Pijano stanje: 1.50 - 2.50g� apsolutnog alkohola u krvi, intelektualne funkcije osoba u ovom stanju su ozbiljno narušene. Nestaje samokritičnost i kontrola, a javljaju se surovost i grubost, te prostorna dezorijentiranost. Opasnost se ne uočava realno. Mogući su povremeni gubitci svijesti, vrtoglavica i povraćanje.
4. Teško pijano stanje: 2.50 - 3.50g� apsolutnog alkohola u krvi, prevladavaju gubitci svijesti, tako da je s takvom osobom teško uspostaviti kontakt. Tijek misli je kao u stanju između sna i jave.
5. Stanje teškog trovanja alkoholom: 3.50 - 4.00g� apsolutnog alkohola u krvi, osobe s ovom koncentracijom alkohola u krvi zapadaju u stanje stupora, koje se može pogoršavati sve do kome. Ukoliko je osoba pri svijesti obično ima dvoslike i zamućen pogled.
6. 4.00g� apsolutnog alkohola u krvi je donja granica smrtonosne koncentracije. Dolazi do slabljenje svih refleksa i potpunog gubitka osjeta. Uslijed paralize centra za disanje dolazi do letalnog ishoda.

Utjecaj alkohola na vid vozača:
Zbog alkoholiziranosti neispravno se procjenjuju brzina i udaljenost predmeta koji se približavaju. Vozač slabije uočava predmete u pokretu, stoga je procjena situacije u prometu netočna. Smanjuje se vidni kut, pa vozač kasno uočava vozila koja mu se približavaju sa strane.
Trijezna osoba može u sekundi primiti 18 optičkih podražaja i razvrstati ih kao pojedinačne dojmove. Alkoholizirani vozač u jednoj sekundi može razlučiti samo jedan podražaj, dok ostale ne zamjećuje. Prolazi pored dojmova, svijest ostaje prazna i sve što je prošlo, za njega, ne postoji.

Reakcija na podražaj:
Utjecajem alkohola produžuju se sve komponente reakcijskog vremena. Opažanje opasnosti, shvaćanje situacije, izvršavanje odgovarajuće radnje se produžuju. Osim toga kod alkoholiziranih osoba povećava se mogućnost neadekvatne reakcije na opasnost.

Smanjenje pažnje:
Alkohol smanjuje mogućnost usmjeravanja pažnje na određeni predmet (tenacitet), i smanjuje sposobnost usmjeravanja pažnje na nenadane promjene koje se nepredviđeno događaju (vigilitet).

Promjene kritičnosti:
Ljudi pod utjecajem alkohola postaju slobodniji, samokritičnost se smanjuje, raste osjećaj vlastite važnosti. Osobe pod utjecajem alkohola govore i rade stvari koje trijezni ne bi radili. Manjak kritičnosti dovodi i do neodgovornosti, tako se može podleći brzoj i rizičnoj vožnji. Kombinacija alkohola i brzine dovodi do situacija kojima vozač nije dorastao.

Određivanje alkohola:
Alkotest: orijentacijska metoda kojom se može ustanoviti da li je ispitanik pod utjecajem alkohola. Otprilike 5% alkohola se izlučuje nepromijenjeno disanjem, ali je koncentracija alkohola u izdahnutom zraku u direktnom omjeru s koncentracijom alkohola u krvi. Prilikom puhanja u aparat šesterovalentni krom u kontaktu s alkoholom prelazi u trovalentni krom i pritom mijenja boju u zelenu. U slučaju pozitivnog rezultata potrebno je izvršiti analizu alkohola u krvi i mokraći, jer rezultat samog alkotesta ne pruža dovoljno vrijedan sudski dokaz.

Koncentracija alkohola u krvi se određuje u svim slučajevima u kojima želimo dokazati je li osoba bila pod utjecajem alkohola u vrijeme prometne nesreće. Koncentracija alkohola u krvi, između ostalog, ovisi o vrsti alkoholnog pića, konzumaciji hrane s alkoholom, tjelesnoj masi, omjeru masnog i mišićnog tkiva, itd. Nakon što se alkohol apsorbira iz probavnog trakta, dolazi do njegove razgradnje i eliminacije. Pad koncentracije alkohola u krvi po satu iznosi u prosjeku 0.15g�, ali varira ovisno o vrsti alkoholnoga pića i drugim čimbenicima. Krivulja koja prikazuje pad koncentracije alkohola u krvi je linearna, stoga je na osnovu dva mjerenja moguće točno odrediti koncentraciju alkohola u krvi u vrijeme nesreće.

Piti i voziti je nepotreban rizik za sebe i okolinu. Budite odgovorni, kad pijete ne vozite.
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pon pro 07, 2009 12:54 am

O utjecaju konzumacije alkohola na moždane stanice pričalo se mnogo, no sada je po prvi put provedeno istraživanje na ljudima, koje je otkrilo niz do sada nepoznatih i zanimljivih podataka.

Znanstvenici su po prvi put dokazali brze promjene u moždanim stanicama koje uzrokuje konzumacija alkohola.

Prijašnji testovi o utjecaju alkohola na mozak provedeni su samo na životinjama. Znanstvenici su sada 'testirali' izreku da vam samo jedno piće može udariti u glavu.

Svega šest minuta nakon konzumacije količine alkohola jednake trima čašama piva ili dvjema čašama vina, razina alkohola u krvi raste za 0,05 do 0,06 posto i promjene se već počinju odvijati i u moždanima stanicama.

Znanstvenici iz heidelberške sveučilišne bolnice kažu da je poznato da mozak brzo reagira na alkohol, no htjeli su saznati kako brzo se sve to odvija.

Osam muškaraca i sedam žena sudjelovalo je u eksperimentu u kojem su morali popiti točno određenu količinu alkohola kroz slamku dugu 90 centimetra dok su ležali u uređaju za magnetsku rezonancu koji im je skenirao mozak.

Cilj je bio povećati koncentraciju alkohola na 0,05 ili 0,06 posto – razinu koja utječe na sposobnost upravljanja vozilom, ali ne uzrokuje ozbiljniju intoksikaciju.

Znanstvenici su pomoću skenera pratili male promjene u tkivu moždanih stanica koje uzrokuje alkohol.

Dr. Armin Biller, neurolog, kaže da se kemijske supstance koje obično štite moždane stanice smanjuju što se količina alkohola povećava.

Možda je zanimljivije to što je studija pokazala da alkohol jednako utječe na mozak muškaraca i žena.

Tim znanstvenika je otkrio da je štetni utjecaj alkohola na mozak kratkotrajan, no s vremenom je moždanim stanicama potrebno duže vremena da se oprave.

''Naša daljnja skeniranja pokazala su da se mozak kod zdrave osobe nakon umjerene konzumacije alkohola potpuno oporavi, no smatramo da se sposobnost mozga da se opravi od alkohola smanjuje što se konzumacija alkohola povećava.''
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pon pro 07, 2009 12:55 am

marihuana sa druge strane zakona Razz
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pon pro 07, 2009 12:55 am

Djelovanje Marihuane


Marihuana je najblaže i najslabije halucinogeno sredstvo (neki autori uopće ju ne svrstavaju u tu skupinu psihoaktivnih supstanci).

Pogrešno je vjerovanje da se Marihuana zadržava u stanicama i da smo pod njezinim utjecajem mjesecima nakon uzimanja.

Godine 1990., istraživači su identificirali živčane receptore u mozgu koje stimulira THC i klonirali gen koji razvija receptore. Prirodna tjelesna kemikalija koja se veže na receptore identificirana je 1992. godine. Dobila je ime anandamid, prema sanskrtskoj riječi koja znači „blaženstvo“. Receptori anandamida i THC-a locirani su uglavnom u moždanoj kori; bazalnim ganglijima i malom mozgu, djelovima mozga odgovornima za kretanje tijela. Receptori u kori mogu objasniti kongnitivno djelovanje kanabisa, dok oni koji se nalaze u bazalnim ganglijima i malom mozgu mogu biti odgovorni za njegovo djelovanje na mišične grčeve i druge „smetnje“ u tjelesnom kretanju.

Dio Marihuane koji djeluje na čovjeka zove se „Delta-9-tetrahydrokanabinol“ i čine ga dva izomerna tetrahydrokanabinola empirijske formule C 12H 29O 2. Većina ljudi taj sastojak zove THC. Postoji jedna zbunjujuća stvar. Tijelo će promijeniti Delta-9-THC u inertnije molekule poznate pod imenom metaboliti (eng. metabolites), koje nemaju takvo djelovanje na čovjeka. Jako puno ljudi misli da su metaboliti uzrok Marihuaninog djelovanja na čovjekovo stanje.

Dva od ovih metabolita zovu se „11-hydroxy-tetrahydrokanabinol“ i „11-nor.9.carboxy-delta-9-tetrahydrokanabinol“. Skraćeno se zovu 11-OH-THC i 11-NOR-THC. Te dvije kemikalije ostaju u vašim masnim stanicama. Gotovo da i nema Delta-9-THC kemikalije u vama, nakon što prođe nekoliko sati otkako ste uzeli istu, u čemu se slažu i znanstvenici.

Mnogi ljudi se pitaju utječe li Marihuana na kratkotrajan gubitak pamćenja. Taj utjecaj najlakše je za primjetiti. Takvi simptomi javljaju se isključivo samo u vrijeme trajanja djelovanja Marihuane, dakle, nekoliko sati. Nije nasljedan niti trajan, to su izmišljene priče. Isto tako, pretrage osoba, čestih konzumenata Marihuane ne pokazuju nikakve nedostatke niti oštećenja.

Ako već niste saznali, zasigurno ćete se i sami uvjeriti (ukoliko konzumirate ili ćete konzumirati) da Marihuana ima vrlo korisno djelovanje na apetit. Konzumacijom Marihuane apetit će Vam se uvelike povećati. Dobiti ćete želju da nešto pojedete, a okus hrane biti će mnogo intenzivniji. Uživati ćete u okusima. To je djelovanje korisnije nego što mislite. Postoje mnogi ljudi koji imaju problem s mučninama, gubitkom teka i sl. Marihuana mnogo pomaže tim ljudima (vidi poglavlje o medicinskoj upotrebi Marihuane).

Prednosti bilo kojeg lijeka, uvijek se moraju usporediti sa nedostacima, odnosno opasnostima koje on, odnosno njegovo korištenje donosi. Ako je riječ o Marihuani, postoje vrlo dobri dokazi o potencijalnim zdravstvenim opasnostima uporabe Marihuane, daleko bolji od dokaza za većinu lijekova koji idu na recept. Rezultat ukupnog negativnog stava današnjice prema Marihuani možemo pronaći u u kampanjama vlada država diljem svijeta, koje su bile usmjerene prema potpunom ubijanju bilo kakvih odnosa s Marihuanom. Budući da danas dokazi sve jasnije ukazuju da je kanabis relativno dobroćudan, postaje sve teže i teže poricati da analiza mana i prednosti zadovoljava sve zahtjeve medicinske uporabe.

Toksično djelovanje nekog lijeka može se definirati kao akutno (kao podljedica jedne doze) ili kao kronično (posljedica dugotrajne uporabe). Isto tako, može se napraviti razlika između fizičkog i psihološkog (behaviorističkog) djelovanja.

Akutno djelovanje

Dvije su najčešće pojave kod pušenja i ostalih vrsta konzumiranja kanabisa ili samog THC-a, blaga konjuktivalna hiperemija (crvenilo očiju) i blago ubrzan srčani ritam. Niti jedna niti druga pojava nije neugodna niti opasna. Nakon pet tisuća godina uporabe kanabisa među stotinama milijuna ljudi diljem svijeta, ne postoje pauzibilni dokazi da je ova droga ikada izazvala makar i jednu smrt.

Smtonosnost neke droge mjeri se obično vrijednošću nazvanom LD50, tj. dozom koja će izazvati smrt u 50 posto životinja ili ljudi koji je uzmu. LD50 kanabisa u ljudskih bića nije poznat, jer ne postoje podaci iz kojih bi se mogao izvesti. Toksičnost droge može se procijeniti brojem poznatim kao terapijski omjer ili faktor sigurnosti. Njega definiramo kao smrtonosnu dozu kroz učinkovitu dozu. Faktor sigurnosti za sekobarbiton (Secanol) je 3-50, a za alkohol je samo 4-10. Faktor sigurnosti THC-a, izveden iz podataka prikupljenih na miševima je 40 000. Mnogi kemoterapijski lijekovi imaju faktor sigurnosti 1,5 i manje. Marihuana u svom prirodnom obliku vjerojatno je najsigurnija terapijski aktivna supstanca ikada poznata.

Postoje akutni behaviorističkih učinci Marihuane na koje treba obratiti pozornost. U određenim okolnostima, može omesti pozornost, kratkoročno pamćenje, orijentaciju i koordinaciju pokreta. No, ti su učinci prisutni samo u vrijeme kada Marihuana djeluje. Nakon prestanka djelovanja, oni se povlače. Isto tako, valja napomenuti da su ovo uobičajeni učinci, dakle, nešto na što su navikli gotovo svi korisnici Marihuane. Većina ljudi smatra učinak promjene stanja svijesti ugodnim i zanimljivim, no, postoji i malen broj ljudi kojemu se high učinak ne dopada. Marihuana uzrokuje bujicu misli, no to ne znači da pod njenim utjecajem možemo obavljati komplicirane i sofisticirane poslove. Toga moramo biti svjesni, kao što moramo biti svjesni da većina lijekova koji se koriste za bolesti uzrokuju slične popratne pojave (npr. nakon uzimanja brojnih lijekova ne bi smjeli voziti auto).

Vrlo mnogo polemike danas izaziva pitanje, utječe li Marihuana na sposobnost vožnje. Odgovor je jednostavan, utječe. Kao i bilo koji lijek, tako i Marihuana utječe na vožnju. Postoje brojne rasprave na tu temu, a ja sam jedan od onih koji zastupaju mišljenje da Marihuana ne utječe negativno na sposobnost vožnje. Nekoliko istraživača podnijelo je izvještaj da Marihuana smanjuje sklonost izlaganja opasnosti i brzoj vožnji. Najnovije proučavanje ovog pitanja ukazalo je na to da je učinak Marihuane na stvarne vozačke sposobnosti vrlo malen. Naišao sam na mnogo izvora u svojem istraživanju, koja ukazuju na to da vozači koji su pušili Marihuanu, a zatim vozili, djeluju opreznije. Voze sporije i ne srljaju, niti imaju bilo kakav agresivan stav. Čak su i strpljiviji, ukoliko se radi o nakakvoj gužvi i sl. Citirati ću rečenicu gosp. Pate Bantona, uvaženog reggae izvođača. „When you smoke Marijuana, you drive nice.“ (Kada pušite Marihuanu, vozite lijepo). Vozači pod utjecajem Marihuane najčešće imaju veću i jaču koncentraciju. S druge strane, vozači pod utjecajem alkohola su, naprotiv, potjenjivali su njegovo djelovanje. Posljedično slijedi da Marihuana manje oštećuje kordinaciju, a daleko manje prosuđivanje, nego alkohol. Uz to, alkohol potiče nemarnost. Dakle, alkohol igra ogromnu ulogu u nesrećama izazvanim brzinom ili ljutitim reakcijama na vozače. No, ovo ne treba shvatiti kao: „Ako budem pušio Marihuanu, bolje ću voziti.“ Vozite trijezni, tako, čisto zbog sebe.

Potrebno je razmotriti još dva akutna učinka, vezana uz Marihuanu. Prvi je high osjećaj, odnosno promijenjeno stanje svijesti. Prema opisu rekreativnih potrošača, ovo stanje traje dva do četiri sata nakon pušenja, a pet do dvanaest sati kada ga se jede. Najčešći oblik promijene stanja svijesti je mirno, blago euforično stanje u kojem se vrijeme uspori, a osjetljivost na slike, zvukove i dodir pojača. Pokušati ću opisati osjećaj high stanja, iako se ja vrlo vrlo nerado koristim tim high izrazom, prvenstveno zbog duhovnih razloga, te zbog privrženosti koju osjećam prema Biljci. No, o tome nekom drugom prilikom. Marihuana se najčešće konzumira (sisaj, jede, pije) u uskom krugu ljudi, te u intimnoj atmosferi. Mir i tišina, ugodan razgovor i spliff (joint) koji ide u krug. Čaj, fini, topli čaj Marihuane s medom, ili neko fino jelo. Desetak-dvadesetak minuta nakon što ste počeli konzumirati Marihuanu, obuzme vas osjećaj sreće. Osmijeh, kao da neprestano stoji na vašem licu, smijali se Vi ili ne. Ako ste okruženi ljudima, dobijete osjećaj pripadnosti. Vrlo brzo počne se razvijati ugodan i vrlo zanimljiv razgovor. Razgovor može biti isprepleten smijehom u kojemu ne vidim ništa loše. Vrijeme Vam se može činiti kao da usporava. Deseci minuta mogu Vam se činiti satima. Osjećate povezanost, s Prirodom i ljudima. Ukoliko imate problema sa komunikacijom, taj problem nestaje i osjećati ćete nevjerojatno razumijevanje prema društvu s kojim konzumirate Marihuanu. Društvo će isto osjećati prema Vama. Vrlo često, razgovor i događaji vezani uz Marihuanu ostaju nezaboravni. To je u vrlo vrlo kratkim crtama, doživljaj konzumiranja Marihuane u većine ljudi.

Ipak, različiti smo. Ono što doživi jedna osoba, ne mora značiti da će doživjeti druga. Kao što sam napisao, doživljaji su različiti i postoji, iako vrlo malen, određeni broj ljudi koji ne primaju osjećaj promjene tijeka svijesti tako dobro kao i većina. Neki ljudi jednostavno osjećaju tjeskobu. No, uzrok tjeskobe može biti vanjski, a ne unutarnji faktor. Pod vanjskim faktorom podrazumijevam okruženje pod kojim se uzima Marihuana. Kao što sam i rekao, ponekad je Marihuanu vrlo teško nabaviti, pogotovo ljudima koji su neiskusni po tom pitanju. Stupanjem u samu nabavku Marihuane, Vi kršite zakon. Sam osjećaj da kršite zakon može negativno djelovati na vašu svijest te uzrokovati lošu atmosferu prilikom konzumacije. Isto tako, postoji mogućnost lošegdruštva. Nije uvijek sve super, niti je uvijek sve pozitiva. Sama činjenica da ste okrušeni nepoznatim ljudima ili da se nalazite u nepoznatom okruženju može učiniti da se osjećate neugodno. Marihuana potiče razmišljanje, te se sve o čemu razmišljate čini izraženijim, zanimljivijim. Ipak, ova dva, nisu jedini uzročnici tjeskobe i negative. To može biti samo stanje svijesti, raspoloženje i sl.

Jedna prilično rijetka reakcija na kanabis je flashback. Flashback je spontani povratak simptoma koje izaziva sam kanabis kad osoba nije pod utjecajem promjene svijesti. Iako postoje vrlo rijetki slučajevi da se flashback događa osobama koje su konzumenti isključivo kanabisa, on se obično veže i događa osobama koji su uz Marihuanu konzumenti jako teških droga (npr. LSD). Ljudi koji su konzumenti isključivo Marihuane, smatraju flashbackove ugodnima, no, kao i u bilo čemu, postoje i ljudi koji ih doživljavaju kao uznemirujuće.

Kronično djelovanje

Postoje ljudi, najčešće pacijenti, koji zbog okolnosti pod kojima se njihova bolest razvija, puše i više od deset spliffova Marihuane na dan. Ne možete očekivati da pušenje nema nikakve posljedice na vaše zdravlje. Već pri samoj definiciji dima, možemo govoriti o obaveznoj prisutnosti CO 2 iliti ugljičnog dioksida, koji ulazi u pluća. No, kao što ću pokušati objasniti, štetnost pušenja Marihuane mnogo je manja od štetnosti koju ostavlja pušenje duhanskih cigareta, ili konzumiranje alkohola.

Jedno od najčešće postavljanih pitanja današnje javnosti vezano uz štetnost Marihuane je pitanje da li ona stvara ovisnost. Marihuana ne stvara fizičku ovisnost. Postoje svjedoci, tisuće njih, koji potvrđuju ovu činjenicu. Ti isti ljudi govore kako su Marihuanu konzumirali pušeći i više od 20, pa čak i 30 godina. Marihuana nije ostavila nikakve posljedice na njima, a kada su se odlučili prestati pušiti, nije bilo nikakve fizičke naznake o krizi, odnosno ovisnosti. Isto tako, postavlja se pitanje psihičke ovisnosti. Psihička ovisnost ovisi isključivo o Vama samima, a postoje podaci koji govore da ćete prije postati psihički ovisni o duhanskoj cigareti nego o Marihuani. U razdoblju svojeg istraživanja Marihuane, nisam naišao na niti jedan slučaj kronične psihičke ovisnosti. Isto tako, valja napomenuti istraživanja koja su se odvijala na Jamajci i Costa Riki, koja iznose činjenicu da čak niti veliki potrošači Marihuane ne izgledaju psihički ovisni.

Isto tako, gotovo nitko ne govori o nesavladivoj potrebi povećanja doze kako bi ponovno imao izvorni osjećaj. Ono što se naziva bihevioralnom tolerancijom vjerojatno je posljedica učenja kako se kompenzira djelovanje stanja promjenjene svijesti. To bi moglo objasniti zašto su mnogi poljoprivredni radnici u nekim zemljama trećeg svijeta u stanju obavljati teške fizičke poslove i zašto oboljeli od glaukoma, koji puše i do deset puta na dan, prolaze kroz život bez ikakvih očiglednih smetnji uzrokovanih tom drogom. No, moramo još jednom spomenuti da se radi o bihevioralnoj toleranciji. O zdravstvenom učinku Marihuane te o toleranciji u tom kontekstu nema smisla govoriti jer ista količina Marihuane uvijek će imati jednak zdravstveni učinak na istu osobu. Uz to, istraživanja pokazuju da su nervni receptori za tjelesnu supstancu nalik na THC, anandamid, rijetki u moždanom centru za „nagrađivanje“ (nucleus accumbens), na kokain i heroin snažno djeluju.

Mnogo se pozornosti pridaje teoriji odskočnedaske. To je teorija koja kaže kako Marihuana vodi ka težim ovisnostima. To je čista laž. Ukoliko ste osoba koja drži do sebe i svojih uvjerenja, koja nije povodljiva, nema te sile koja će Vas natjerati da uzmete i činite ono što smatrate lošim. Svatko tko je koristio vrlo teške droge, kao što su kokain i heroin na primjer, koristio je i Marihuanu. Ta činjenica stoji. Ipak, ta činjenica ne dokazuje da uzimanje bilo koje droge vodi k uzimanju druge. Većina ljudi koji koriste Marihuanu ne koristi heroin ili kokain, isto kao što većina teških alkoholičara ne koristi marihuanu. No, ljudi koji zagovraju teoriju odskočne daske, moraju biti svjesni da je većina onih koji su konzumiralji Marihuanu u početku pušilo obične cigarete. Zbog čega su onda cigarete legalne za posjedovanje i konzumiranje?
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pon pro 07, 2009 1:00 am

sada malo o marihuani ali za medicinu...

Pazite previše je dugo pa koa vas to ne zanima preskocite necu se ljutiti Razz

Medicina Ukratko


Misao javnosti o medicinskom učinku Marihuane počela se javljati tek nedavno, iako se ona upotrebljavala gotovo otkako postoji čovječanstvo.

Marihuana ima tisuće načina na koje se može upotrijebiti u medicinske svrhe. Dok je bila legalna, do 1937 godine, u SAD-u se prodavala kao tonik za smirenje živaca. Ipak, ljudi su koristili Marihuanu davno prije.

Ona se pojavljuje gotovo u svim poznatim knjigama učenjaka i mudraca. Označena je kao jedna od najvažnijih medicinskih tvari, nazvana je „panaceas“ što znači „izliječi sve“.



Početkom našeg stoljeća, zbog naglog porasta upotrebe morfija, aspirina te barbituata opada upotreba kanabisa. Znanstvena se medicina praktički odriče upotrebe kanabisa. Kao rezultat opće hajke na kanabis četrdesetih godina, droga je izbačena iz farmakopeje većine zemalja. U posljednjih desetak/dvadesetak godina neki liječnički krugovi ponovno stavljaju na dnevni red pitanje primjenu kanabisa.

Postoje eksperimentalni dokazi da kanabis povoljno djeluje kao lijek za mnoge bolesti. Lista bolesti na koje Marihuana može djelovati pozitivno uključuje multiplu sklerozu, rak i njegovo liječenje, AIDS i liječenje AIDSA, glaukom, epilepsiju, smirenje grčeva, depresiju, epilepsiju, migrene, astmu, pruritis, nesanice, ozbiljne bolove i smirenje kašlja, te mnoge druge.. Godine 1974. objavljena su prva istraživanja koja ukazuju na antitumorski učinak Marihuane. Isto tako, postoje i izvještaji koji dokazuju uspješnost primjene Marihuane u smirivanju napada epilepsije.

Kod mnogih indikacija propisivao se kanabis namjesto otrovnih opijuma i kloralhidrata. Tadašnji medicinski izvještaji nigdje ne spominju eventualnu toksičnost kanabisa, a nije uočeno ni razvijanje tolerancije (tolerancija kod lijekova je stanje kada lijek na pojedinu osobu ne djeluje, višim ili nižim razmjerima) kod produžene upotrebe.

Kemikalija kanabinol (eng. CanNabinol) može biti upotrijebljena kako bi pomogla ljudima koji pate od nesanice. Druga, kanabidiolna kiselina (eng. Cannabidiolic acid), uzeta iz mladih pupoljka. To je moćno sredstvo za dezinfekciju. Marihuana pomaže ljudima sa kožnim bolestima (npr. herpes). U davnoj prošlosti upotrebljavala se za liječenje bolova, listovi su stavljani u zavoje. Isto tako može biti napravljen opuštajući, ne-psihoaktivni čaj od malih stabljika Marihuane. Jedan od poznatijih učinaka Marihuane je taj, da kontrolira povraćanje i mučninu. Ukoliko rak pokušavamo liječiti kemoterapijom, vrlo je važna stvar da dobro jedemo. Ista je stvar i sa AIDS-om i AZT-om ili Foscavir-om (uzeto iz eng.). Tu se vrlo često postavljaju granice između života i smrti. Pacijenti su shvatili da je Marihuana izrazito dobra u borbi s mučninom, te, iako je ilegalna, mnogi je pacijenti koriste u tu svrhu.

Isto tako, Marihuana je dobra u borbi sa još dvije bolesti. Glaukom je druga vodeća bolest u uzrokovanju sljepoće. Sljepoću uzrokuje nekontrolirani očni pritisak. Marihuana kontrolira taj pritisak i sprečava ga. Na taj način sprečava sljepoću. Multipla skleroza je bolest gdje tjelesni imunološki sustav napada živčane stanice. Marihuana može spriječiti multiplu sklerozu u napredovanju.


Kemoterapija raka
Kemoterapija je jedan od najvažnijih metoda kojima se tretiraju osobe oboljele od raka. Kemoterapija se obavlja u više navrata, svakih nekoliko tjedana, a kemoterapijska sredstva se daju intravenozno. Sredstva koja ljudsko tijelo dobiva kemoterapijom jedna su od najmocnijih i najtoksicnijih kemikalija korištenih u medicini. Te kemikalije napadaju stanice raka, ali istodobno nagrizaju i ubijaju zdrave stanice našeg tijela. Samim time proizvode strašno neugodne i opasne popratne pojave. Sredstva koja se najcešce koriste u kemoterapiji su: cisplatin (Platinol), doksorubicin (Adriamycin), ciklofosfamid (Cytoxan), ifosfamid (Ifex) i derivati nitrogen-mustarda. Kemikalija cisplatin može uzrokovati gluhocu ili poremecaj rada bubrega. Ifosfamid može izazvati krvarenje i podljeve, ciklofosfamid oslabljuje imunitet, doksorubicin može uništiti srcani mišic. Derivati nitrogen-mustarda zbog svoje toksicnosti toliko razjedaju kožu ili bilo koje drugo tkivo s kojim budu u doticaju. Pogledajte samo sva ova imena kemikalija. Pokušajte ih samo izgovoriti, shvatiti cete koliko zastrašujuce djeluju.

Zamislite sada kako zaista zastrašujuce djeluju na ljude u kojima se nalaze. Kao što smo naveli, kemikalije se daju covjeku intravenozno. Ukoliko kemikalija procuri kroz iglu ili igla isklizne iz vene i pogodi tkivo, pacijent može izgubiti mogucnost uporabe ruke. Sjetite se samo ispadanja kose. Vecina tih lijekova uzrokuje gubitak kose. Isto tako, svaki od tih lijekova može uzrokovati drugaciju vrstu raka dok lijeci izvornu bolest. Ukoliko pogrešno doziramo lijek, riskiramo pacijentov rad bubrega, srca ili njegovo disanje. Ipak, ukoliko cemo gledati na najrazornije popratne pojave, to su gubitak teka i mucnina, te povracanje. Zamislite neprestano dizanje želuca koje traje satima, cak i danima nakon tretmana, nakon cega slijede ucestale mucnine. Prilikom povracanja mogu se dogoditi užasne stvari poput razdiranja jednjaka ili lomljave kosti. U pacijenata se javlja osjecaj gubitka kontrole nad stvarima. Taj osjecaj može biti razoran ukoliko gledamo psihicko stanje bolesnika. Isto tako, vecina pacijenata uopce ne jede jer ne mogu podnijeti pogled na hranu ili osjetiti njen miris. To uzrokuje gubitak težine i snage te volja za životom strahovito opada. Pacijentova volja opada svakim sljedecim tretmanom.

Ne volja za odlazak na tretman vec volja za život. Postoje pacijenti koji refleksno povracaju kada samo pomisle na bolnicu i bolnicko osoblje, te sve one preparate. Mnogim se pacijentima popratne pojave kemoterapije cine užasnijima od samoga raka. Tu se javlja prekid kemoterapije jer pacijenti žele svoj život natrag. Iako to za vecinu ljudi znaci smrt, oni inzistiraju na prekidu kemoterapije, samo žele živjeti ostatak svojeg života. Maleni ostatak. Ipak, mnogi pacijenti pronalaze olakšanje u standardnim antiemeticima, lijekovima protiv mucnina, kao što su proklorperazina (Compazina) ili ondansetrona (Zofrana) i granisetrona (Kytrila). Ipak, u nekim slucajevima kemoterapija i psihicko stanje bolesnika uzrokuje da lijekovi uopce ne djeluju ili prestanu djelovati nakon nekog vremena. Zofran se smatra trenutno najdjelotvornijim od standardnih antiemetika, no cesto ga se mora davati po nekoliko sati intravenoznim dripom, dok pacijent leži u bolnickom krevetu. Taj tretman stoji nekoliko stotina dolara. Samo jedan tretman. Što je sa ljudima koji si to ne mogu priuštiti? Razliciti istraživacki programi i njihovi rezultati ukazuju da Marihuana može biti izrazito djelotvorna zamjena za standardne lijekove. U jednoj studiji provedenoj na pedeset šest pacijenata kojima standardni antiemetici nisu pomagali, 78% ih se oslobodilo simptoma kada bi popušili Marihuanu.

Poznat je slucaj o osamnaestogodišnjem mladicu iz Houstona oboljelom od leukemije, koji je pružao sve veci otpor kemoterapiji raka jer više nije mogao podnositi mucninu i povracanje. Lijecnicima i obitelji bilo ga je sve teže nagovoriti da uzme lijek o kojem mu je ovisio život. Zamislite koliko je muke potrebno osamnaestogodišnjaku da izgubi volju za životom. Ipak, jednog dana na opce iznenadenje svih mladic se složio s uzimanjem lijekova i od tada nije pružao otpor kemoterapiji. Priznao je da je pušio Marihuanu dvadeset minuta prije svake terapije. Marihuana je eliminirala svaki poriv na povracanje, pa cak i najblažu naznaku mucnine. Ovo je bilo spomenuto u literaturi 19. stoljeca. Jednom je malenom djecaku dijagnosticirana akutna limfaticna leukemija u julu 1967. godine. Nadam se da mi autor knjige iz koje izvlacim podatke nece ovo zamjeriti. Taj mali djecak tada je imao deset godina. Prvih nekoliko godina dobro je podnosio terapiju u bolnici. Isto tako, podnosio je ostanke u bolnici. No 1971. godine poceo je uzimati prvi od lijekova koji izazivaju tešku mucninu. Djecak je bio jedan od pacijenata koji nije mogao kontrolirati anti-reakcije na lijekove. Povracao bi kratko vrijeme nakon tretmana i nastavio bi imati porive mnogo sati poslije. Jednom je njegova majka predložila njegovom ocu da djetetu daju malo Marihuane. Otac se nije složio zbog protuzakonitosti i drugih cimbenika.

Ipak, jednog dana otac se iznenadio kada je došao u posjetu djecaku, neposredno prije kemoterapije. Majka i djecak bili su, za razliku od uobicajenih situacija pred kemoterapiju, potpuno opušteni. Cak su se i šalili na ocev racun. Kasnije su mu odali tajnu. Tog jutra su na putu prema klinici nabavili su malo Marihuane od prijatelja. Kada je otac vidio koliko je dobro njegovu sinu, uslijedilo je olakšanje. Niti se bunio dok su mu davali lijek, niti je uslijedila ikakva mucnina i povracanje. Na putu kuci bio je gladan, a naveo sam maloprije kako kemoterapija ubija volju za gladi. Došavši doma, zapoceo je svoje uobicajene aktivnosti umjesto da ode u krevet, što je bio uobicajen postupak prije nego je otkrio Marihuanu. Roditelji nisu mogli vjerovati. Otac više nije zabranjivao sinu da sisaj marihuanu, što je objasnio i doktorima. Tako se desilo da se doktor koji se brinuo o Dannyjevoj terapiji sam uvjerio u korisnost Marihuane. Djecak je doživio i proživio posljednju godinu svojeg života koristeci Marihuanu prije svake kemoterapije, što mu je zaista olakšalo tu posljednju godinu.

Doktor je zamolio oca (koji je i sam bio doktor) da mu se pridruži u pisanju izvještaja glavnom doktoru, kojeg je to zainteresiralo da provede prvi klinicki pokus o uporabi kanabisa u kemoterapiji raka. Izraelski su istraživaci prije desetak godina otkrili da je još jedan kanabinoid, delta-8-THC, srodnik delta-9-THC s manjim psihoaktivnim potencijalom, efikasno sprijecio mucnine i povracanja u osmero djece izmedu tri i petnaest godina koja su patila od razlicitih hematoloških (krvnih) vrsta raka. Za vrijeme kemoterapije, delta-8-THC bio je u potpunosti djelotvoran uz zanemarive popratne pojave. Isto tako, Marihuana je dobra u borbi sa još dvije bolesti. Glaukom je druga vodeca bolest u uzrokovanju sljepoce. Sljepocu uzrokuje nekontrolirani ocni pritisak. Marihuana kontrolira taj pritisak i sprecava ga. Na taj nacin sprecava sljepocu. Ocna jabucica mora biti savršeno okrugla kako bi pravilno foukusirala svjetlost na mrežnicu. Njen oblik se održava pritiskom unutrašnje tekucine, ocne vodice. Ukoliko se desi da oko proizvodi previše tekucine ili su kanali kroz koje ta tekucina ide zacepljeni, raste tlak koji može oštetiti ocni živac, koji prenosi podražaj iz oka u mozak. Glaukom napada 1.5 posto populacije u dobi od pedeset godina i oko 5 posto u dobi od sedamdeset godina. Gotovo 13.5 miliona ljudi u svijetu pati od poremecaja glaukoma, a zastrašujuc je podatak da svake godine od njega oslijepi 80 000 ljudi samo iz Amerike (u Americi ima gotovo milion oboljelih od glaukoma).

Ovaj podatak nam govori kako je glaukom drugi vodeci uzrok sljepoce u svijetu. Vecina su glaukomi otvorenog kuta ili obicni kronicni glaukomi, u kojima se kanali postupno sužavaju i tlak unutar oka polagano raste. Posljedica je gubitak perifernog vida, koji može doci potpuno neprimjeceno, a onda se pretpostavlja velika razvijenost bolesti. Kako bi izbjegli nepovratnu štetu, potrebno je rano otkriti bolest i pažljivo je pratiti i kontrolirati intraokularnni tlak. Danas se glaukom lijeci najcešce kapima za oci koje sadrže beta-blokatore poput timolola (Timoptic) i koje smanjuju aktivnost epinefrina (adrenalina). Ti lijekovi su prilicno efikasni, no, mogu imati vrlo neugodne popratne pojave: izazivaju depresiju, otežavaju astmu, usporavaju rad srca i povecavaju opasnost od srcanih problema. Kapi koje su slicne adrenalinu mogu takoder biti efikasne u lijecenju glaukoma, ali mogu nadražiti bjeloocnicu i pogoršati visoki tlak i srcane bolesti. Miotici su lijekovi koji sužavaju zjenicu, kao što je pilokrapin. Oni se isto tako mogu prepisati za glaukom, iako danas nešto rjede. Miotici su uglavnom sigurni za srce i respiratorne i probavne sustave, ali mogu izazvati zamucen vid, oštetiti nocni vid, i stvoriti ocnu mrenu. Isto tako, pacijentima se mogu davati inhibitori, odnosno tablete koje sadrže inhibitore karboanhidraze, a taj lijek može izazvati gubitak apetita, mucninu, proljev, glavobolje, utrnuce i drhtanje, depresiju i umor, bubrežne kamence i, iako rijetko, smrtonosan poremecaj krvi. Pedeset posto ljudi oboljelih od glaukoma ne može podnositi popratne pojave svih ovih lijekova. Jedan od najnovijih lijekova protiv glaukoma je latanoprost (Xalatan). Taj lijek smanjuje intraokularni tlak povecavajuci drenažu ocne vodice, umjesto da uspori proizvodnju te tekucine. Isto tako povecava smedu pigmentaciju u šarenici kod približno 7 posto pacijenata koji ga koriste, pa tako izaziva postupnu promjenu u boji njihovih ociju.

Otkrice da Marihuana smanjuje intraokularni tlak dogodilo se slucajno, za vrijeme pokusa u UCLA-u (University of California Los Angeles), Ocnom institutu Jules Stein, provedenog kako bi se ustanovilo širi li Marihuana zjenice. Policija je tvrdila da je to navodno širenje znak intoksikacije Marihuanom i stoga dobar temelj za pretraživanje i uhicenje gradanina. Subjekti istraživanja bili su normalni dobrovoljci koji su pušili Marihuanu koju uzgaja vlada. Za vrijeme pušenja, provodilo se fotografiranje njihovih ociju i otkriveno je da su im zjenice blago sužene, ne proširene. Isto tako, oftamološko ispitivanje pokazalo je da Marihuana smanjuje suzenje ociju i intraokularni tlak. Daljnji pokusi su ukazali na slicno djelovanje kod pacijenata s glaukomom. Marihuana je smanjivala intraokularni tlak u prosjeku na cetiri do pet sati, bez bilo kakvih indikacija na štetna djelovanja ili vizualnu funkciju u gradi oka. Pod utjecajem Marihuane zjenice su normalno reagirale na svjetlost, a isto tako nisu bili oštenceni niti oštrina vida, prelamanje svjetlosti, periferna vidna polja, binokularni vid i percepcija boja. Sve je bilo u najboljem redu. Istraživaci su zakljucili da bi Marihuana mogla biti korisnija od konvencionalnih lijekova i da vjerojatno radi drugacijim mehanizmom. Ovaj zakljucak je potvrden daljnjim eksperimentiranjem. Ucinak na intraokularni tlak pojavljuje se kada se Marihuana sisaj ili kada se THC uzima oralno. U jednom proucavanju, devetnaest pacijenata je pušilo Marihuanu trideset pet dana, a drugih je dvanaest pušilo devedeset cetiri dana bez razvijanja tolerancije u njezinom djelovanju na intraokularni tlak i bez ikakvog pogoršanja vida. Isto tako, neka su istraživanja pokazala pozitivan ucinak na lokalno primanje kanabisa (npr. kao kapi za oci).

Nažalost, preparati Marihuane koji bi odgovarali lokalnoj primjeni još nisu proizvedeni. Padavica Padavica je stanje u kojem odredene moždane stanice postaju abnormalno osjetljive i spontano se prazne na nekontrolirani nacin, što uzrokuje napadaj. Generalizirani napad padavice zove se još grand-mall. Tada se abnormalne stanice nalaze na obje strane mozga i njihovo pražnjenje stvara konvulzije (snažno stezanje mišica). U apsans napadajima opce moždano pražnjenje izaziva gubitak svjesti, no ne i konvulzije. Parcijalni su napadaji posljedica abnormalnog pražnjenja u nekom izoliranom dijelu mozga i mogu ali ne moraju izazvati promjenu u stanju svjesti. Parcijalni napadaji koji uzrokuju promjenu u stanju svijesti, poznati su kao složeni parcijalni napadaji, a uzrokovani su oštecenjem na sljepoocnom (temporalnom) ili ceonom (frontalnom) režnju moždane kore. Oni su ranije bili znani kao psihomotorni napadaji jer simptomi ukljucuju i motornu aktivnost (grimase i uzastopni pokreti ustiju ili ruku vrlo su uobicajeni). Kad se pretjerano uzbudenje stanica ogranici na vrlo maleno podrucje, oboljeli od padavice može imati neobican osjecaj vec videnog, vrtoglavice, straha ili može osjecati cudan miris bez izvora. Ovo iskustvo poznato je kao aura. Ono može, ali i ne mora biti popraceno punim, složenim parcijalnim napadajem. Lijecenje padavice uglavnom se odvija ljekovima protiv konvulzija, medu kojima se nalazi karbamazepin (Tegatol), fenitoin (Dilantin), valporoicna kiselina (Depakote), fenobarbiton, primidon (Mysoline), etosuksimid (Zarontin) i klonazepam (Klonopin).

Ovi lijekovi pomažu pacijentima u oko 70% slucajeva. Daljnjih 10% pronalazi pomoc u nekoj od njihovih kombinacija. Ipak, žarišni napadaji i padavica sljepoocnog režnja slabo reagiraju na te lijekove. Isto tako, vrlo su zabrinjavajuce popratne pojave lijekova protiv konvulzija, kao što su omekšavanje kostiju, anemija, oticanje desni, dvostruki vid, gubitak kose, glavobolja, mucnina, smanjeni libido, impotencija, depresija i psihoza. Predoziranje ili reakcije nepodnošenja mogu dovesti do gubitka koordinacije pokreta, kome, pa cak i smrti. Za antikonvulzivna svojstva kanabisa zna se još od davnih vremena. Ona su istraživana i u 19. stoljecu; ovakva terapijska upotreba Marihuane jako jako je zanemarena u posljednjih sto godina. Jedna od rijetkih iznimki bio je kratki clanak koji su napisali J. P. Davis i H. H. Ramsey, a koji je objavljen 1949. godine. Oni su proucavali djelovanje dvaju srodnika tetrahidrokanabinola na petero hospitaliziranie djece s teškom grand mall padavicom koja se nije mogla adekvatno kontrolirati standardnim lijekovima protiv konvulzija, fenobarbitonom i fenitoinom.

Cetvero se djece gotovo u potpunosti oslobodilo napadaja, a peto ih se potpuno oslobodilo. Isto tako, postoji nevjerojatno velik broj slucajeva kod kojih su ljudi ublažili ili potpuno uništili napadaje padavice. O tome, kao i o mnogim pozitivnim ucincima Marihuane vlade država danas šute. Multipla skleroza Multipla skleroza je bolest gdje tjelesni imunološki sustav napada živcane stanice. Marihuana može sprijeciti multiplu sklerozu u napredovanju. Multipla skleroza je poremecaj kod kojega su djelici mijelina, tj. zaštitne ovojnice živcanih vlakana u mozgu i u kralježnici uništeni, a normalno funkcioniranje samih vlakana je prekinuto. To je zapravo imunološka reakcija kod koje sustav tjelesne zaštite postupa s mijelinom kao sa stranim tijelom. Simptomi se obicno pojavljuju u ranoj odrasloj dobi, a zatim odlaze i vracaju se nepredvidljivo godinama. Postoje napadaji koji traju od nekoliko tjedana do par mjeseci, a bolest se u vecini slucajeva nikada ne povlaci u potpunosti. Na kraju, uz postupno pogoršanje tjelesnog stanja nastupa i potpuna nemoc. Povratak bolesti mogu uzrokovati povrede, upale ili stres.

Prosjecno vrijeme preživljavanja kod te bolesti je trideset godina, ali neki pacijenti propadaju mnogo brže dok se neki stabiliziraju nakon nekoliko napadaja. Simptomi multiple skleroze ovise o tome koji je dio središnjeg nervnog sustava napadnut demijelinacijom. Kako mozak i kralješnica upravljaju cijelim tijelom, bolest se može pojaviti gotovo bilo gdje. Neki od uobicajenih simptoma su zujanje, utrnuce, pogoršan vid, teškoce u govoru, bolni mišicni grcevi, gubitak koordinacije i ravnoteže, umor, slabost ili paraliza, drhtanje, gubitak kontrole mjehura i/ili debelog crijeva, upale urinarnog trakta, konstipacija, cirevi na koži i teška depresija. Do sada nije poznat niti jedan djelotvoran nacin lijecenja multiple skleroze. Kortikosteroidi pružaju odredeno ublaženje akutnih simptoma, ali uz to uzrokuju dobivanje na težini, a ponekad i psihicke poremecaje. Lijekovi koji se najcešce koriste protiv mišicnih grceva su diazepam (Valium), baklofen (Lioresal) i dantrolen (Dantrium). Diazepam i ostali benzodiazepini, koji se moraju davati u velikim dozama, izazivaju pospanost i mogu razviti ovisnost. I dantrolen i baklofen imaju marginalnu medicinsku korisnost. Baklofen je sedativ i ponekad izaziva omamljenost, slabost ili konfuziju. Dantrolen je posljednje utocište zbog potencijalno smrtonosnog oštecenja jetre; pored toga, ima mnoge druge popratne pojave, poput pospanosti, omamljenosti, slabosti, opcenito lošeg stanja organizma, abdominalnih grceva, proljeva, poremecaja u govoru i vidu, napadaja, glavobolja, impotencije, tahikardije, promjenjivog krvnog tlaka, klinicke depresije, mišicnog reumatizma, osjecaja gušenja i konfuzije.

Razumljivo je da mnogi pacijenti ne mogu podnositi neposredne popratne pojave standardnih lijekova i da se zabrinjavaju kod dugorocnih ucinaka. Prijatelj ima multiplu sklerozu. Kada mu je ustanovljena, bilo je prekasno za poduzimanje obecavajucih operacija. Jedan doktor uputio ga je na terapiju protiv neuritisa. Bolest je u godinu dana toliko uznapredovala da je otišao drugom doktoru, koji mu je dijagnosticirao multiplu sklerozu. U samo nekoliko tjedana, sa 85 kila težina mu je skocila na 150. Život mu se sveo na depresiju, krevet i crne misli. Nije bio u stanju citati, pisati, vidjeti, kretati se. Tjelesna težina konstantno mu se povecavala. U onim kratkim trenucima kada je bolest popustila, dolazili bi mu prijatelji, koji bi ga zajedno sa ženom i djecom pokušali oraspoložiti. Jedne je veceri sa drugovima zapalio Marihuanu, dugo vremena nakon što je posljednju put pušio, još u vrijeme kada je bio zdrav. Tu vecer mogao je normalno i bez poteškoca razgovarati, kretati se, cak se i smijao bez poteškoca. Jutro je donijelo bolnu stvarnost natrag, bolest je ucinila svoje i nekoliko mjeseci ga je držala prikovanog uz krevet.

Tada je, nakon tri mjeseca, zapalio Marihuanu, ne bi li ga na trenutak izvukla iz depresije koja ga je pocela ozbiljno ubijati. Tu je vecer osjetio nevjerojatno poboljšanje. Mislio je da je poboljšanje izazvano lijekom koji mu je i nabio tu težinu, a na koji je trošio citavo bogatstvo. Bivalo mu je opet sve gore i gore. Vid mu se u potpunosti gubio. Krevet je bilo njegovo jedino prebivalište.

Njegova djeca nisu mogla prepoznati vlastita oca. Ponovno je zapalio, u trenucima najveceg ocaja, kada je prestao uzimati bilo kakve lijekove. Pušio je nekoliko tjedana, svaki dan. Nije osjecao nikakvu ovisnost o Marihuani, jedino što je osjecao bilo je poboljšanje. Jednog su ga dana, za vecerom, njegova djeca i toliko draga žena ugledali kako stoji na vratima kuhinje. Zbog gubitka snage u mišicima, bio je prisiljen sjediti. U sljedecih nekoliko tjedana izgubio je dvadesetak kila, mogao je hodati, citati, pisati, bio je živ. Nakon toga, opet je, ne znajuci ni sam zašto, dao priliku ACTH-u, lijeku. Prestao je uzimati Marihuanu. Zbog tog pokusa, umalo je izgubio život. Kilaža mu se opet povecala i nastavila rasti. Izgubio je vid, multipla skleroza napadala ga je svom snagom. Odlucio je. Marihuana je pobijedila i od tog dana redoviti je konzument Biljke. Danas teži 90 kila, vidi i može stajati na jednoj nozi zatvorenih ociju. Danas piše, smije se, igra se sa djecom, živi svoj život. Multipla skleroza nije nestala, ali Marihuana mu je dala šansu da nastavi sa borbom. Danas može trcati, vježbati i normalno voditi ljubav sa ženom. Može pružiti djeci da imaju oca kojega su nekad imali. Živ je. U ovom i u drugim slucajevima postoje ociti, iako nepisani dokazi o tome da Marihuana ne samo da ublažava simptome multiple skleroze – mišicne grceve, drhtanje, gubitak koordinacije mišica, kontrolu mjehura i nesanicu, vec i zaustavlja napredak bolesti. Sjemenke Marihuane vrlo su lako probavljive i mnogi ljudi koji imaju problema s probavom uzimaju sjemenke koje dobivaju od svojih doktora. Isto tako, one su jedine sjemenke koje sadrže u sebi ulja sa gotovo niti malo zasićenim mastima, te kao dodatak hrani mogu smanjiti rizik od srčanih bolesti. Upravo zbog tih ulja, ptice, koje jedu sjemenke žive duže.

Ulja koja se mogu dobiti iz biljke opskrbljuju tijelo sa važnim masnim kiselinama.

Lijekovi za vrlo teške bolesti ponekad koštaju jako puno novaca i teško ih je dobiti. Neki recepti imaju vrlo opasne i štetne nuspojave. Lijekovi na bazi Marihuane vrlo su jeftini, sigurni i lagani za pravljenje. Mnogo ljudi misli da lijek dronabinol treba upotrebljavati umijesto Marihuane. Dronabinol je imitacija jedne od kemikalija koja se nalazi u Marihuani i može djelovati pozitivno na mnoge bolesti, no postoje veliki problemi sa ljekovima na bazi dronabinola i mnogi pacijenti koji su ih upotrebljavali tvrde da Marihuana liječi bolje.

Prvi problem vezan uz dronabinol je taj da ga je teže izraditi. Mnogi doktori ne vole prepisivati dronabinol, a mnoge ljekarne ne vole ga imati u ponudi jer zahtijeva veliku papirologiju. Druga stvar, dronabinol dolazi u pilulama pa ga osobe koje imaju problema s povraćanjem ne mogu uzimati. Konačno, budući da je dronabinol jedna od brojnih kemikalija u Marihuani, jednostavno je neupotrebljiv za neke bolesti. Mnogi pacijenti ne vole nuspojave koje se javljaju kod lijekova na bazi dronabinola jer ne sadrže smirujuće kemikalije kao Marihuana.

Britanski farmakolog J. D. P. Graham u svojoj knjizi „Kanabis i zdravlje“ (eng. Cannabis and Health) opisuje perspektivnu upotrebu kanabisa kao lijeka budućnosti. On vjeruje da za terapijski primjenu kanabisa ima mnogo indikacija u gerijatriji, neurologiji i psihijatriji, opstetriciji, ginekologiji, gastroenterologiji, onkologiji, oftamologiji, kod bubrežnih i respiratornih bolest, te kod hipertenzije.



Paraplegija i kvadriplegija

Paraplegija je bolest koja se javlja u obliku slabosti ili paralize mišiæa u donjem dijelu tijela. Ona je izazvana bolešæu ili ozljedom u srednjem ili donjem dijelu kralježnice. Ako se povreda nalazi bliže vratu, paraliza tada zahvaæa i ruke i noge te dolazi do kvadriplegije. Paraplegija i kvadriplegija èesto su popraæene bolovima i grèevima u mišiæima. Standardni lijekovi koji se koriste u borbi protiv ove dvije bolesti su opioidi protiv bolova uz baklofen i diazepam protiv mišiænih grèeva. Mnogi paraplegièari su otkrili da kanabis ne samo što ublažava bol na naèin koji je sigurniji od opioida, veæ im uz to efikasno smanjuje trzanje mišiæa i drhtanje.

AIDS

Epidemija AIDS-a u SAD-u zapoèela je 1981. godine. Tada je kod pet homoseksualaca otkriven neobjašnjiv veliki deficit imuniteta koji su iskorištavale oportunistièke upale (mikroorganizmi koji su inaèe bezopasni, ali postaju opasni kad je ošteæen sustav imuniteta). 1984. otkriveno je da virus ljudske imunodeficijencije (HIV) uzroènik AIDS-a. Iako se širenje AIDS-a meðu homoseksualcima usporilo, struènjaci sa sigurnošæu tvrde da æe se bolest širiti još stotinama godina. Od AIDS-a oboljevaju svi, žene i djeca, kao i heteroseksualci i homoseksualci; a bolest se najbrže širi kod ljudi koji intravenozno zlorabe drogu i meðu njihovim seksualnim partnerima.

Vrijeme inkubacije (izmeðu zaraze i razvoja simptoma) je razlièito, no, u prosjeku traje otprilike osam do deset godina. Najvjerojatnije je da æe sve zaražene osobe na kraju oboljeti. Oportunistièke upale i neoplazme (rak) mogu se lijeèiti standardnim naèinima, a i sam se virus može napasti antivirusnim lijekovima meðu kojima je najpoznatiji zidovudin (AZT). Nažalost, AZT smanjuje proizvodnju crvenih krvnih zrnaca u koštanoj srži, smanjuje broj bijelih krvnih zrnaca. Uz to, ima jako mnogo štetnih posljedica na probavni sustav. Ponekad izaziva jake muènine, što poveæava opasnost od smtri jer može doæi do izgladnjivanja.

Nužno je da pacijenti s AIDS-om trebaju održavati svoj apetit i tjelesnu težinu jer su u opasnosti od propadanja. Uz to, dobar apetit mnogo poveæava kvalitetu života. Konzumenti Marihuane dobro znaju da Marihuana poveæava apetit; ne samo što su od nje gladniji, nego i uživaju u okusu i zadovoljstvu uzimanja hrane. Taj je uèinak pokusno dokazan u više navrata. 1971. godine, u jednoj studiji, èetiri grupe ispitanika primale su ili ekstrakt Marihuane, ili alkohol, ili dekstroamfetamin ili placebo nakon što bi postile dvanaest sati. Zatim bi im nudili mlijeène frapee i tražili od njih da kažu koliko su gladni i koliko uživaju u hrani. Osobe koje su uzele Marihuanu bile su gladnije i više su jele. One osobe koje su uzele dekstroamfetamin nisu bili toliko gladni i jeli su manje; uèinak alkohola bio je zanemariv. Moæ Marihuane da poboljša apetit ponovno je dokazana u jednoj studiji 1986. godine. Devet je osoba pušilo dvije do tri placebo cigarete dnevno, a zatim su prešli na cigarete Marihuane prosjeène snage. Njihovo uzimanje hrane znatno se poveæalo.

Sindrom propadanja kod AIDS-a, što je uobièajen, a èesto i smrtonosan rezultat zaraze HIV-om, definira se kao gubitak 10 ili više posto tjelesne težine iz neobjašnjivih razloga. FDA je odobrila samo dva lijeka za njegov tretman. Prvi je Megace (megestrol acetat), hormon koji se èesto koristi za reguliranje menstrualnog ciklusa, za lijeèenje endometrioze (poremeæaja u materniènoj sluznici) ili za stimulaciju apetita. On je tek umjereno efikasan kod pacijenata s AIDS-om, a ima i odreðeni broj popratnih pojava, osobito nakon kronièe uporabe. Drugi odobreni lijek je Marinol (dronabinol). U najranijoj studiji, 70% pacijenata koji su ga uzimali dobili su na težini. U studiji koja je uslijedila, uèinak dronabinola provjeren je kod 139 pacijenata koji su izgubili apetit uslijed AIDS-a, te smršavjeli dvije i pol kile ili više. Nasumièno su predodreðeni za primanje ili placeboa ili dronabinola dvaput na dan tijekom šest tjedana. Kod onih koji su uzimali dronabinol, muènina se smanjila, a raspoloženje i apetit su narasli. Njihova je težina u prosjeku ostala ista, a 22% ih je dobilo dvije i pol kile ili više. Pacijenti koji su uzimali placebo izgubili su u prosjeku pola kile, a samo ih je 10% dobilo dvije i pol kile ili više. Popratne pojave dronabinola bile su blage do umjerene. Istraživaèi su zakljuèili da je to siguran i uèinkovit tretman za gubitak apetita povezan s gubitkom na težini kod ljudi oboljelih od AIDS-a. Meðutim, za mnoge su popratne pojave donabinola neugodne ( u najranijoj studiji 20% ih je odustalo), a veæina ih više voli pušiti kanabis kada im je dostupan.

Hronièni bolovi

Teški hronièni bolovi obièno se lijeèe opioidnim narkoticima i raznim sintetièkim analgeticima, no ti lijekovi imaju mnoga ogranièenja. Opioidi razvijaju ovisnost i toleranciju. Najèešæe korišteni analgetici su aspirin, acetaminofen i nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID-i), poput ibuprofena. Ti lijekovi ne razvijaju ovisnost, ali èesto nisu dovoljno snažni. Pored toga, imaju ozbiljne toksiène popratne pojave, meðu kojima su i krvarenje èira na želucu i opasnost od ošteæenja jetre ili bubrega. Ovi lijekovi mogli bi biti odgovorni za 76 000 hospitalizacija i za više od 7 600 smrti godišnje, i to samo u SAD-u. Ljudi koji mnogo piju (više od 1,8 decilitara alkohola na dan) osobito su osjetljivi na gastrointestinalna djelovanja NSAID-a. Acetaminofen se sve èešæe propisuje umjesto njih jer on uglavnom štedi probavni trakt, ali zato je umjesto toga može izazvati ošteæenje jetre ili zastoj rada bubrega ako se duže vrijeme redovito koristi.

Buduæi da je poznato kakva su ogranièenja opioida i neadiktivnih sintetskih analgetika, bilo je za oèekivati da æe se specijalisti za bolove još jedanput osvrnuti na kanabis, no medicinska literatura ima malo naznaka njegova razmatranja sve do 1975. godine, kada je provedena jedna od malobrojnih suvremenih studija o kanabisu kao sredstvu za ublažavanje boli na Sveuèilištu u Iowi. Istraživaèi su naslijepo davali oralni THC ili placebo pacijentima hospitaliziranim zbog raka koji su imali jake bolove. THC bi ublažio bolove na nekoliko sati u dozama toliko niskim kao 5-10 mg, a na još duže vrijeme u dozi od 20 mg. U tolikoj kolièini i pod tim okolnostima, THC se pokazao i kao dobar sedativ. Imao je manje fizièkih popratnih pojava od drugih analgetika u opæoj uporabi.

1975. godine kanadski su istraživaèi prouèavali analgetski uèinak pušenja marihuane u normalnih subjekata, od kojih je polovica veæ ranije veæ koristila Marihuanu. Njihova tolerancija boli izazvane pritiskom na nokat ruènog palca znaèajno se poveæala nakon pušenja Marihuane, a analgetskiuèinak je bio veæi u iskusnijih potrošaèa.

Migrena

Migrena je jaka glavobolja koja traje satima ili èak danima. Praæena je vizualnim smetnjama ili muèninom i povraæanjem, ili i jednim i drugim. Napadaji se obièno ponavljaju. Migrenu, kod osoba koje su joj sklone, može pokrenuti stres, odreðena vrsta hrane i odreðeni tipovi osjetnih podražaja. Ona se obièno javlja prije dvadesete godine i rijetko nakon pedesete. Tri puta èešæe napadaji se migrene dogaðaju ženama nego muštakrcima. Postoji nekoliko tipova migrene. Obièna migrena, kod koje je bol pulsirajuæa i èesto se javlja samo s jedne strane glave, no, to ne mora biti pravilo. Migrenu obièno prate muènina i povraæanje, a pojaèava je bilo kakva kretnja ili zvuk. U relativno rijetkoj klasiènoj migreni, napadaj poèinje poremeæajima u vidu, no ponekad zna poèeti i vrtoglavicom, slabošæu na jednoj strani tijela, zvonjavnom u ušima, žeði, umorom ili osjeæajem prijeteæe kobi. Te simptome prati jaka glavobolja na jednoj strani s osjetljivošæu na svijetlo, a èesto i s muèninom i povraæanjem. Klasièna migrena takoðer se može zakomplicirati drhtanjem, utrnuæem, slabošæu ili paralizom razlièitih dijelova tijela. Isto tako, jedan tip glavobolje u srodstvu s migrenom je cluster glavobolja. To je tip glavobolje kod koje se neko vrijeme glavobolja uèestalo javlja, da bi zatim nestala na duže vrijeme, a nakon toga javlja se ponovno.

Postoje lijekovi koji se uzimaju za osloboðenje od napadaja migrene, ili za dugoroènu prevenciju napadaja. Brojne su kemikalije derivirane iz ražene glavice, gljivice koja raste na raži. One su vrlo uèinkovite u zaustavljanju napadaja u ranom stadiju; derivati ražene glavice smanjuju djelovanje serotonina. Kad se glavobolja potpuno razvije, opioidi se mogu upotrijebiti za ublažavanje boli. Novi lijek za migrenu je sumatriptan (Imitrex), koji takoðer smanjuje uèinak serotonina. On uglavnom ima manje popratnih pojava od ergotamina, ali u mnogo pacijenata uzrokuje zastrašujuæu bol u grudima. Uz to, pacijenti moraju nauèiti kako da si sami ubrizgavaju potkožne injekcije, jer sumatriptan nije toliko uèinkovit kad se uzima oralno. Lijekovi propisivani za prevenciju kroniène migrene su metisergid, beta-bloketeri, bloketeri kalcijevih kanala, klorpromazin i steroid prednizon. Deset do dvadeset posto ljudi s migrenom ne nalazi nikakvo olakšanje u tim lijekovima, a mnogo više ih ima nepotpuno izljeèenje ili trpi ozbiljne popratne pojave.

U devetnaestom stoljeæu, kao što je navedeno u èlanku o Povijesti Marihuane, ona je bila visoko cijenjena kao lijek protiv migrene. No, ta tema je nedirnuta u medicinskoj literaturi dvadesetog stoljeæa. No, danas znamo da Marihuana ima moæ ukloniti nuspojave lijekova ili èak zaustaviti djelovanje migrene. Mnogi ljudi svjedoci su uèinka Marihuane. Neki su se borili s migrenom preko 20 godina, gotovo bezuspješno, prolazeæi od bolnice do bolnice, trošeæi ogromne novce na lijekove, èije nuspojave nisu mogli trpiti. Nakon što su probali Marihuanu, lijekovi su im postali podnošljivi, Marihuana je uklanjala posljedice lijekova, a mnogo ljudi doživjelo je koristeæi Marihuanu, potpunu kontrolu nad bolesti.

Pubertetski prištevi, bubuljice

Drug kojeg poznajem èitav svoj život ima problema s prištevima. Gotovo po cijelom licu i leðima ima prištiæe zbog kojih ima problema vezanih uz samopoudanje, moral i raspoloženje uopæe. Ponekada mu prištevi iskoèe toliko jako da se ne može brijati. Znam koliko su mu teški ti trenuci. Gotovo nikada ne izlazi van, ne druži se. Mogu reæi, on to potvrðuje, da mu je socijani život gotovo na nuli. Ja sam jedan od onih ljudi koji smatraju da je Marihuana „Healing of the Nation“ (Lijek nacije). Vrlo èesto vršim pokuse kako bih otkrio korisna djelovanja biljke. Jedan dan, drugu je bilo mnogo loše. Svrbila gaj e brada, nije se mogao obrijati zbog prišteva. Toliko se svrbio da mu se upalilo cijelo lice. Morao je na iæi dežurnome doktoru u tri sata u jutro.

Lijekovi koje koristi gotovo da mu i ne pomažu. Postoje periodi, i to vrlo kratki, kada se prištevi malo povuku, ali sto je sve nezamjetno. Na lijekove troši mnogo novaca.

Tog jutra, nazvao me. Isprièao mi je što se desilo prošlu noæ. Sjetio sam se Marihuane i pomislio da mu možda ona može pomoæi. Nikada nisam imao problema s prištevima, ali tu i tamo naðe se pokoji kapitalni primjerak. Imao sam tu „sreæu“ da je na mojem licu bio tu i tamo pokoji prišt. Skuhao sam par listova Marihuane, ostavio da se lonac potpuno ohladi i zatim se umio nekoliko puta u vodi u kojoj su bili skuhani listovi. Svaki puta pustio bih da se lice osuši i onda ponovno. Za par sati, pogledao sam i otkrio da se onih par prišteva djelomice ili potpuno povuklo. Bio sam presretan jer postojala je moguænost da æu moæi pomoæi drugu da se barem malo oslobodi prišteva.

Nazvao sam ga kako bi mu opisao svoj pokus i rezultate. Odmah je pristao da navratim kod njega i da pokušamo obaviti moj pokus na njemu, što smo i uèinili. Nekoliko sati kasnije, èuo sam nešto kao sretan vrisak iz kupatila. Drug se pogledao u ogledalo i nakon mnogo vremena vidio je svoje lice. Prištevi se nisu u potpunosti povukli, ali njegovo lice izgledalo je mnogo mnogo bolje.

Èuo sam se danas sa tim istim drugom. Pitao me kad idemo van. On, koji do prije mjesec dana nije izlazio, pitao je i požurivao mene, da idemo van. Pa si vi mislite.
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pon pro 07, 2009 1:03 am

pa vrijeme je da krenemo lagano Very Happy

6 koraka do senzualne seksi masaže:
cas posla Wink

1. Osigurajte prostor
Krevet je možda idealna lokacija za seks, no za masažu i nije toliko prikladan. Potreban vam je prostor koji nije toliko mekan. Ako nemate tvrdi madrac, prebacite se na pod. No, osigurajte da vašem partneru ipak bude mekano – deke i jastuci osigurat će udobnost.

2. Obvezan rekvizit – ulje
Osim što će ugrijati i omekšati vaše ruke, ulje omogućuje da vaše ruke klize niz tijelo vašeg partnera. Postoji li bolji način za opuštanje ukočenih mišića? No, isto tako pripazite koje ulje koristite – neka se brzo upijaju, druga nakon nekog vremena počinju se mrviti, a treća nisu nimalo glatka. Okrenite se prirodi – ulje od jasmina je idealno za senzualnu masažu. Prije nego ga umasirate, bocu ugrijte u toploj vodi.

3. Stvorite mirnu atmosferu
Glazba ugodnih nota, posebice prikladna je takozvana chill out glazba, prigušeno svijetlo, odsjaj voštanica, no pripazite i na sebe. Ako imate dugu kosu, zavežite je u rep kako ne biste škakljali partnera. Također odjenite udobnu odjeću koja će vam olakšati masiranje. A ako je vaš dragi zimi zimogrozan, pokrijte one dijelove tijela koje u tom trenu ne masirate.

4. Odaberite jednu točku
Ako nemate dovoljno vremena, fokusirajte se na određenu točku tijela kako bi unatoč pritisku vremena, mogli opustiti barem jedan dio tijela – donji dio leđa, ramena, vrat…Jednostavno ga pitajte koji dio bi trebali izmasirati.

5. Uhvatite se posla
- jednu ruku glatko pritisnite na vašeg partnera, dok drugu pritisnite na nju i rotirajte polagano
- držite prste zajedno, palčeve paralelno i s njima masirajte dugim i nježnim pokretima
- najbolji pokret za masiranje bicepsa i sličnih dijelova tijela, je jednostavno lagano štipanje kože s palčevima i kažiprstima
- za opuštanje umornih mišića jednom rukom masirajte bez prstiju s jakim stiskom, dok ćete drugom rukom trljati kožu

6. Fokusirajte se na osjećaje
Različiti smo, pa nam tako i različite stvari pričinjavaju zadovoljstvo. Pitajte svog partnera što mu se sviđa i tijekom masaže se fokusirajte upravo na to.
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pon pro 07, 2009 1:09 am

UuUUUuUUUuUUU...

anđi ce nam pricati o ovome Razz Razz Razz

Sve što biste htjeli znati o ženskom orgazmu

Potraga za svetim gralom seksa ni u kom slučaju ne bi smjela završiti neuspješno. Vrhunac kakav viđamo u filmovima tijekom seksualnog odnosa s partnerom ne doživi barem jedna od deset žena, a stručnjaci kažu da postoji onoliko orgazama koliko i žena.
Veliko Durexovo istraživanje pokazalo je da orgazam nije samo vrhunac seksualnog užitka, već je rezultat i unutarnjeg zadovoljstva. Ako imate više orgazama, općenito ćete se bolje osjećati. Bit ćete emocionalno zadovoljniji i psihički zdraviji.

Učestalost ženskog orgazma uvelike ovisi o materijalnom stanju njezina partnera, rekao je dr. Thomas Pollet, psiholog sa Sveučilišta Newcastle koji se bavio ovom zanimljivom temom. Iako to njegovo kontroverzno objašnjenje žene opisuje kao materijalistice, znanstvenici smatraju da se uklapa u širu sliku evolucijske psihologije koja dokazuje da su muškarci i žene genetski predodređeni da se međusobno iskorištavaju u namjeri da produlje vrstu najboljim mogućim izborom.

Kao najveće glumice kad su orgazmi u pitanju pokazale su se atraktivnije pripadnice slabijeg spola te žene nižega rasta. Zanimljivi podaci dobiveni su istraživanjem provedenim na 30.000 žena iz Velike Britanije. Svaka treća ispitanica priznala je da partneru vrlo često priušti lažni orgazam, a zanimljivo je da je 'gluma' bila u većem postotku zastupljena kod žena nižih od 165 centimetara. Neovisno o visini, sve atraktivnije pripadnice ljepšega spola, priznale su da su sklone glumi u krevetu.

Njemački seksolog Rolf Degen izračunao je da žena u stanju orgazma provede tek jedan sat i 24 sekunde svog života, dok muškarci u vrhuncu uživaju znatno dulje – devet sati i 18 sekundi. Osim toga, žene koje redovito postižu orgazam smiju se i smješkaju dva i pol puta više od onih kojima to ne uspijeva, tvrde francuski znanstvenici. Žene koje redovito doživljavaju orgazme imaju manju razinu tjeskobe, bolje spavaju i zbog nekog razloga imaju širi vokabular.

Oko 17 posto žena može doživljavati višestruke orgazme u trajanju od 20 do 30 sekundi.

Žene koje imaju normalniji stav prema svojim spolnim organima ujedno su i opuštenije i osjećaju se puno bolje u vlastitoj koži. Upravo se zbog toga samosvjesnije žene lakše prepuštaju u seksualnom odnosu i lakše postižu orgazam, dokazali su nedavno američki znanstvenici.

Istraživanja su pokazala da 28 posto žena rijetko ili nikad ne doživljava orgazam, pa se mnoge odluče odglumiti ga. No pravi orgazam neće samo poboljšati seksualni život, već, prema tvrdnjama učiteljice za orgazme, dobar orgazam također poboljšava zdravlje i koncentraciju i pomaže ženama da budu uspješnije na poslu.

'Nakon doživljenog orgazma osjećat ćete se vitalnije, zdravije i prepuno energije', kaže Lisa Turner i tvrdi da postoje četiri vrste orgazma, vaginalni, klitoralni, višestruki i orgazam cijelog tijela. No neki se ne slažu s tom podjelom i uvjereni su da postoji barem deset vrsta orgazama, dok drugi misle da ima onoliko vrsta orgazama koliko i žena. Drugim riječima, svaki je poseban. Provjerite zašto!

Vaginalni orgazam ne doživljavaju uvijek i baš sve žene, ali se o njemu najviše priča pa se pogrešno vjeruje da ga je najlakše doživjeti. Potaknut je živcima koji se nalaze u predjelu zdjelice. Kod ovog orgazma vaginalni otvor postaje opušten, a maternica se spušta u vaginu i tada nastaje duboki orgazam koji se osjeća u cijelom tijelu.

Klitoralni orgazam najčešći je i najjači klimaks, jer klitoris ima preko 8.000 živčanih završetaka, dvostruko više nego penis. Zbog toga većina žena na ovaj način najlakše doživljava snažan orgazam i intenzivno seksualno zadovoljstvo. Druga najveća koncentracija živčanih završetaka na našem tijelu nalazi se u – anusu, a njegovim podraživanjem odlazi do analnog orgazma.

Mjesto prilično nemaštovita naziva G-točka nalazi se pet centimetara unutar prednjeg vaginalnog zida i veličine je lješnjaka, a ona je nešto poput unutarnjeg klitorisa. Njezinim stimuliranjem doživljava se dubok i snažan orgazam koji u nekim situacijama proizvodi i male količine ejakulacijske tekućine. No loša vijest je ta da famoznu G-točku, tvrde talijanski znanstvenici, ima tek četvrtina žena.

Osim, G-točke postoji i U-točka, koja se nalazi se točno na mjestu gdje urin izlazi iz tijela, ispod klitorisa, a iznad vaginalnog otvora. U točka je s triju strana okružena klitorisom, klitoralnom žlijezdom i vaginalnim otvorom, što znači da se radi o vrlo vrućem orgazmičkom mjestu.

Snažni produljeni orgazam zapravo je klitoralni orgazam koji može trajati neograničeno dugo. Zapravo se radi o puno zezanja, maženja i različitog podraživanja u zadnjoj sekundi. Sve je dopušteno, osim dovesti se do trenutka kad ćete zaista doživjeti vrhunac, a što je najljepše, intenzitet i dužinu orgazma diktirate vi.

Do spojenog orgazma dolazi se istodobnim stimuliranjem dvaju područja. Budući da vaginu i klitoris kontroliraju različiti živčani sustavi, orgazam koji započne u klitorisu dobiva na intenzitetu ako se kombinira s vaginalnom stimulacijom i obrnuto. Rezultat je očekivano - eksplozivan!

Ponekad žene mogu doći do vrhunca i bez fizičkog dodira. Radi se, naravno, o psihičkom orgazmu, koji zahtijeva samo malo opuštenosti i bujne mašte ili neke erotske literature.

Orgazam možete doživjeti senzualnim dodirivanjem bradavica, a mnoge žene kažu da su osjetile direktnu vezu između svojih grudi i klitorisa. Važno je ne žuriti se, već se opustiti, ograničiti dodire isključivo na grudi… i ne biste trebali požaliti.

Zonski orgazam je vrlo individualan tip orgazma. Nekim ljudima je dovoljno dodirnuti unutarnju stranu bedara, nježno jezikom dodirivati vrat, pa da ga dožive. Da biste to uspjeli, morate najprije dobro istražiti svoje tijelo kako biste otkrili sve erogene zone.

Da ipak nije sve u orgazmu, dpokazalo je nedavno objavljeno opsežno istraživanje koje je pokazalo da ljudima treba samo ono što čini njihove snove: biti prisutan, usklađen, intiman i nesputan. Ljudi koji su sudjelovali u istraživanju mahom su opovrgnuli uvriježena stajališta i naveli da im za dobar seks nije toliko bitan orgazam, pa čak ni fizička privlačnost ni kemija koliko bliskost.
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pon pro 07, 2009 2:30 am

Svaki autor ima svoju verziju povijesnih događaja



Svi su udžbenici povijesti selektivni i niti jedan ne predstavlja pravu sliku povijesti. Tako su nove udžbenike povijesti u pravilu doživjeli povjesničari, stručnjaci za 20. stoljeće. To se najbolje vidi na tri primjera koja se tiču ratnih zbivanja - problematike hrvatsko-bošnjačkog sukoba, potom pitanja krivnje i toga kako je definira Haaški sud i toga tko su hrvatski ratni heroji.




U programu nastave povijesti izrijekom se spominju i heroji rata. Tom zahtjevu autori su pristupili različito - jedni ne spominju nikoga, a drugi navode samo one osobe kojih više nema među živima: Sinišu Glavaševića, Josipa Jovića, Blagu Zadru i Rudolfa Perišina. Povjesničar Hrvoje Klasić kaže kako bi volio znati jesu li autori programa kao mogućeg heroja rata predvidjeli i generala Zagorca koji je dobio čak 12 odličja.

- Što će učitelj reći djetetu kada ga pita je li heroj rata i Branimir Glavaš? Bojim se da će u cijeloj ovoj situaciji i povici koja se nepotrebno digla na udžbenike mnogi izbjegavati razgovor o tim temama. Domovinski se rat i dosad obrađivao sporadično, najčešće kroz učeničke referate jer je smješten na kraju knjige, pa nastavnici do te jedinice najčešće nisu niti stigli - objasnio je Klasić. Barić i Hasanbegović u spominjaju Glavaša kao heroja rata ne vide problem.

- On je vodio obranu Osijeka, a na sudu će se pokazati je li odgovoran i za zločine - komentirao je Nikica Barić.

- Netko može istodobno biti i junak rata i zločinac. Tito je junak antifašističke koalicije, a prema suvremenim kriterijima koji se primjenjuju na Haaškom sudu, on bi bio osuđen kao ratni zločinac - izjavio je Hasanbegović. On se u svojoj analizi pozabavio i načinom na koji su Erdelja i Stojaković obradili problematiku hrvatsko-bošnjačkog rata.

- Dok su ostali autori posegnuli za pitijskom formulacijom o nesretnom ratu na marginama srpske agresije na BiH, Erdelja i Stojaković posegnuli su za formulacijom u kojoj stoji da je u međunarodnoj javnosti ‘prevladalo mišljenje’ da su bosanskohercegovački Hrvati pod utjecajem hrvatske vlasti u Zagrebu, što je imalo izrazito negativan utjecaj na tadašnji međunarodni položaj Hrvatske.

Tako formulirana rečenica ostavlja dvojbu je li uistinu bilo tako ili je riječ o neutemeljenom shvaćanju zle međunarodne zajednice, što učenik neće razumjeti - upozorio je Hasanbegović.

Josip Jurčević drži da bi iz škola trebalo povući svih pet udžbenika jer svaki od njih varira tezu Haaškog tužiteljstva o ravnoteži krivnje.

- U udžbenicima se dominantno prepoznaju subjektivna opredjeljenja autora. Djeci iz ovako napisanih udžbenika neće biti jasno što se točno dogodilo, kako se dogodilo, koje su posljedice rata, tko je tu dobar, a tko loš. To bi trebalo zabrinuti roditelje - naglasio je povjesničar Jurčević.

Dr. Nikica Barić ističe da u udžbenicima moraju biti spomenuti i pojedinačni zločini kojih je nedvojbeno bilo i s hrvatske strane, ali ih ne bi trebalo stavljati u kontekst rata u Hrvatskoj jer to “dovodi do izjednačavanja odgovornosti za rat i njegove posljedice”.

Na upit koji bi udžbenik odabrali da su u koži hrvatskih učitelja povijesti, većina se naših sugovornika veoma dvoumila. Uglavnom su rekli da bi izabrali sve ili niti jedan, no nitko osim dr. Josipa Jurčevića ne smatra da su udžbenici tako loši da bi ih trebalo zabraniti. Za većinu naših sugovornika izvor svih problema u nastavi povijesti jest program koji je još tradicionalno koncipiran i loš.

- Dobili smo nove udžbenike povijesti za sve razrede, a polemika se stalno vodi oko 20. stoljeća. To jasno pokazuje da ovo društvo ima problema s odnosom prema 20. stoljeću. Trebalo bi napustiti kronološki pristup, a razdoblje Drugoga svjetskog rata i Domovinskog rata obraditi detaljnije i problemski. To bi zahtijevalo da se cijeli program presloži, što smo mi već predlagali, ali Ministarstvo to nije prihvatilo - rekao je Tvrtko Jakovina.

Udžbenike generalno dijeli u tri skupine. U prvoj su oni koji đake najviše potiču na razmišljanje (Koren, Erdelja - Stojaković), u sredini su oni koji to manje potiču (Bekavac - Bradvica - Miočić i Kolar-Dimitrijević - Petrić - Raguž), a najneutralnija je knjiga Vesne Đurić. Prema njegovu mišljenju, mogla su se primijeniti i neka druga mjerila. Primjerice, za udžbenik autorskog trojca Bekavac - Bradvica - Miočić moglo bi se reći i da je najkonzervativniji i najkroatocentričniji.

Iako udžbenik Erdelje i Stojakovića smatra kvalitetnim, Jakovini je zasmetala količina teksta koji su autori posvetili sapunicama kao fenomenu postmodernizma. Naime, Erdelja i Stojaković u svom su udžbeniku sapunicama posvetili čak 15-ak redaka, a spomenuli su i to da je turski parlament zbog “Dallasa” prekinuo zasjedanje kako bi zastupnici vidjeli što se dogodilo s glavnim likom (J. R.-om) koji je bio ranjen.



Jakovina to smatra besmislenim te ističe da takav bizaran podatak on nikada ne bi uvrstio u udžbenik. Bizarnim mu se čini i navođenje u udžbeniku povijesti podatka da je 1989. godine na Eurosongu pobijedila zadarska grupa Riva, kao što su to učinili Bekavac, Bradvica i Miočić.

Jakovina je zamijetio da jedino autori Školske knjige, Erdelja i Stojaković, ne spominju 14. kongres KP SKJ. Snježana Koren (Profil) i Bekavac - Bradvica - Miočić (Alfa) spominju i kongres i Račana kao vođu partije, a V. Đurić (Profil) te Kolar-Dimitrijević, Petrić i Raguž (Meridijani) spominju samo 14. kongres. Prešućivanje Račana i njegove povijesne uloge Jakovina smatra velikim propustom.

Goran Hutinec začudio se kada je vidio da se od svih povijesnih ličnosti koje su obilježile 20. stoljeće, u programu prema kojemu su pisani udžbenici, poimence navodi samo Franjo Tuđman. Unatoč rasterećenju, Hutinec smatra da su knjige još preopterećene brojnim činjenicama.

- U svim je udžbenicima Drugom svjetskom ratu posvećen nerazmjerno velik prostor. Kraćenjem toga dijela rasteretilo bi se učenike ili bi se dobio prostor za detaljnu obradu drugih razdoblja - napomenuo je Hutinec. Najzahtjevniji prema količini podataka u tom su smislu udžbenici Školske knjige i Alfe. Hutinec kaže kako su ti autori u bezrazložnom preopterećenju išli toliko daleko da su “nabrajali tipove aviona te opisivali koliko metaka u minuti može ispucati koje oružje”.

Zamijetio je i da Alfini autori jedini holokaustu ne posvećuju posebno poglavlje, kao što je to slučaj kod drugih, niti u tekstu razlikuju koncentracijske logore od logora smrti, ali zato jedini u udžbeniku imaju kartu rasprostranjenosti prikaza tih logora. U tom se udžbeniku spominju i progoni i raseljavanja Nijemaca iz istočne Europe nakon Drugoga svjetskog rata, za razliku od ostalih udžbenika u kojima se problem protjerivanja Nijemaca spominje samo u jugoslavenskom kontekstu.

Dr. Vladimir Geiger primijetio je da su svi udžbenici etnocentrični. Manjine se, kaže, u njima spominju samo u ekscesnim situacijama pa se stječe dojam da su one “remetilački faktor”. Propustom ocjenjuje i to što se nigdje u udžbenicima ne spominju fojbe.

Geiger smatra da je prašina koja se digla oko udžbenika povijesti bila nepotrebna, a zahtjevi za povlačenje nekih od njih neutemeljeni, što ne znači da se ti ne mogu podijeliti na lijeve i desne. Lijevo su, kaže, udžbenici čiji su autori Koren i Edelja - Stojaković, desno je udžbenik koji su izdali Meridijani, a najdesniji je Alfin. Najneutralnijom Geiger ocjenjuje Vesnu Đurić.

- O opredjeljenju autora često govori i slikovni materijal. Svi imaju križni put, Tita, Pavelića i Anu Frank, ali je znakovito tko koristi koje fotografije i u kojem omjeru - napomenuo je. Zamijetio je i to da su pojedini autori u znak pitanja doveli događaje koja je historiografija odavno riješila, i to neki namjerno (S. Koren), a neki zato što su koristili stare izvore (Bekavac, Bradvica, Miočić).

Jurčević: Koren optužuje Hrvatsku kao Haaški sud
Dr. Josipu Jurčeviću u udžbeniku Snježane Koren zasmetao je odlomak koji je autorica prenijela iz knjige francuskog novinara Yvesa Hellera “Neugašena žeravica”. Koren u sklopu teme “Cijena rata” donosi četiri izvorne priče: Hrvatsko ratno pismo objavljeno 1992., odlomak iz teksta britanskog novinara Marcusa Tannera koji je u siječnju 1992. posjetio okupirani Ilok, te dvije priče Y. Halera. U jednoj je Haller prenio priču hrvatske prognanice D. M., a u drugoj razgovor s “G., Srpkinjom iz Hrvatske”, koja živi u Zagrebu, iz mješovitog je braka, a udana je za Hrvata.

“Sa zaoštravanjem krize njezin se obiteljski svijet poremetio, muž joj je polagano upadao u hrvatski šovinizam i ‘okrenuo se’ protiv nje, a osjećala je i da se djeca udaljuju”, zapisao je Heller koji je u uvodnom dijelu teksta zaključio: “Biti danas Srbin u Zagrebu - glavnom gradu Hrvatske - znači imati jake živce zbog stanja u kojem potpuno vlada bezumlje”. Jurčevića je posebice zgrozila opaska koju je uz taj tekst napisala Snježana Koren, a u kojoj se kaže da je paralelno s eskalacijom rata u dijelovima koji su bili pod nadzorom hrvatskih vlasti raslo nepovjerenje i neprijateljstvo prema srpskom stanovništvu. “Bilo je otpuštanja s posla, deložacija iz stanova, uništavanja imovine, pa čak i ubojstava. Iz tih se dijelova Hrvatske iselilo više desetaka tisuća Srba”, zapisala je Koren.

- Takva teza kompromitira ovaj udžbenik i čini ga neobjektivnim i u znanstvenom i u odgojnom smislu. To je bacanje neobjektivne krivnje na Hrvatsku kao društvo jer ispada da se i Hrvatska pripremala za zločin, a svi znamo da to nije istina. Teze Snježane Koren sukladne su tezama Haaškog tužiteljstva, kako bi se uspostavila ravnoteža krivnje za rat - komentirao je dr. Jurčević.

Snježana Koren objasnila je kako je njezina želja bila prikazati što rat znači za obične ljude, i Hrvate i Srbe. Tvrdnje da se uključivanjem priča koje govore o stradanjima ljudi na raznim stranama prenose teze Haaškog suda smatra najobičnijm podvalama.


Dr. Nikica Barić, Hrvatski institut za povijest, znanstveni istraživač, stručnjak za 20. stoljeće, autor knjige ‘Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990. - 1995.’

“Bilo bi najbolje kada bi postojao dogovor da u RH imamo jedan udžbenik. Ovako su mi svi prihvatljivi, ali niti jedan ne bih posebno izdvojio.”

Doc. dr. Tvrtko Jakovina, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, nastavnik na Katedri za svjetsku povijest 20. stoljeća; stručnjak za povijest hladnog rata

“Kada bih ja radio u nastavi, koristio bih udžbenik Snježane Koren jer on djecu najviše uči misliti i nudi najviše suprotstavljenih pogleda koji vježbaju mišljenje i uče što zapravo povijest jest.”
Mr. Hrvoje Klasić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, asistent na Katedri za svjetsku povijest 20. stoljeća; magistrirao na temi o Hrvatskom proljeću

“Moj je favorit udžbenik ‘Tragom prošlosti 8’ Erdelja - Stojaković jer je zabavan, zanimljiv, šaljiv i moderan. Radio sam pet godina u školi. Da sam imao takav udžbenik, nastava bi djeci bila još zanimljivija.”

Dr. Vladimir Geiger, Hrvatski institut za povijest, znanstveni istraživač, stručnjak za 20. stoljeće, doktorirao na njemačkoj manjini

“Volio bih da učiteljica moga djeteta koristi udžbenik Vesne Đurić jer je najneutralniji.”

Dr. Josip Jurčević, Institut društvenih znanosti ‘Ivo Pilar’, znanstveni suradnik, autor niza radova o Domovinskom ratu; osnivač i prvi ravnatelj Arhiva Ministarstva obrane

“Niti jedan udžbenik ne valja. Trebalo bi ih sve povući i napisati jedan udžbenik za 8. razred, kojemu će autori biti stručnjaci za pojedine teme (ne samo povjesničari).”

Goran Hutinec, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, asistent na Katedri za suvremenu povijest 20. stoljeća

“Udžbenike povijesti trebali bi birati djeca i roditelji pa bi u jednom razredu bilo više različitih udžbenika. Sve drugo jednostrana je slika povijesti.”

Mr. Zlatko Hasanbegović, Institut društvenih znanosti ‘Ivo Pilar’, asistent; stručnjak za hrvatsku povijest 20. stoljeća

“Ne bih izdvoji niti jedan udžbenik. Svaki od njih ima i prednosti i nedostataka. U konačnici, potpuno je svejedno po kojem se udžbeniku radi u školi jer se nastava povijesti ne može svesti samo na udžbeničku problematiku.”


BBB skandirali za Građanski

Povjesničari koji se bave 20. stoljećem nemaju jedinstven stav o tome treba li u udžbeniku za povijest spominjati i to da je Franjo Tuđman promijenio ime Dinamo u Croatia. Jedni to podržavaju, a drugi ne. Zlatko Hasanbegović detaljno je analizirao to pitanje.

- Kada navode da je Tuđman ‘veliki udarac vlastitoj popularnosti u Hrvatskoj zadao inzistirajući da se zagrebački nogometni klub zove Croatia, a ne Dinamo, kako su željeli navijači’, Erdelja i Stojaković nepotrebno ulaze u efemernost. To je točno, ali učenici koji ne poznaju cjelinu problema ostat će uskraćeni za ostale činjenice - izjavio je Hasanbegović.

Dinamo nije odmah promijenio ime u Croatia, nego je prethodio naziv HAŠK Građanski.

- Bad Blue Boysi su 1990. skandirali ‘Građanski Zagreb’, što je zabilježeno i na TV-u. To pokazuje da nisu apriori odbacivali preimenovanje Dinama, no prihvaćali su autentični naziv Građanski, a ne Croatiju, kao ime bez korijena - rekao je.


Što autori pišu o sukobu Bošnjaka i Hrvata u BiH?

Bekavac, Bradvica, Miočić: “Iako su u početku rata hrvatske i bošnjačke snage zajedno sudjelovale u obrani od srbijanske agresije, jedno je kratko vrijeme ta suradnja prekinuta. U pojedinim područjima BiH došlo je do njihova međusobnog sukoba, koji je zaustavljen posredovanjem SAD-a.”

Vesna Đurić: “Tijekom 1993. pogoršali su se odnosi Hrvata i Bošnjaka. Došlo je do rata. Spaljivane su crkve i džamije, progonjeni su, zatvarani i ubijani ljudi, spaljivana sela. Sljedeće godine odnosi su se normalizirali, a u ljeto 1995. hrvatske i bošnjačke snage nadzirale su polovicu teritorija BiH.”

Snježana Koren: “Hrvatske i bošnjačke snage u početku su surađivale u obrani. No, početkom 1993. došlo je do međusobnih sukoba koji su prerasli u hrvatsko-muslimanski rat. Jedan od najžešćih sukoba vodio se u Mostaru koji je pretrpio teška razaranja. Kako su bosansko-hercegovački Hrvati uživali pomoć tadašnjih vlasti u Zagrebu, sukob se nepovoljno odrazio na Hrvatsku...”

Kolar-Dimitrijević, Petrić, Raguž: “Tijekom rata raslo je i nesuglasje između Muslimana i Hrvata pa su u proljeće 1993. političke nesuglasice prerasle u oružane sukobe. Kratkotrajni hrvatsko-muslimanski (bošnjački) sukob zaustavljen je posredstvom SAD-a.”

Erdelja, Stojaković: “U prvom dijelu rata bošnjačke i hrvatske snage zajedno su se borile protiv srpskih snaga. Nakon godinu dana na nekim područjima BiH sukobili su se Bošnjaci i Hrvati. Kako je u međunarodnoj javnosti prevladalo mišljenje da su bosanskohercegovački Hrvati pod utjecajem hrvatske vlasti u Zagrebu, taj je sukob imao izrazito negativan utjecaj na tadašnji međunarodni položaj Hrvatske.”

Tko su žene koje su spomenuli autori udžbenika iz povijesti?
Marija Jurić Zagorka i Savka Dabčević-Kučar spominju se u svih 5 udžbenika, a Jovanka Broz samo u jednom

Čitajući udžbenike, povjesničar Goran Hutinec primijetio je da se u knjigama premalo spominju žene koje su obilježile 20. i 21. stoljeća. Premalo ženskih imena u udžbenicima Hutinec pripisuje kriterijima prema kojima autori “selektiraju” osobe čija imena trebaju ući, a dijelom i samoj tradiciji.

- Kad već žene nisu dobile zasluženi prostor u udžbenicima, nastavnici bi učenicima trebali dati zadatak da razmisle zbog čega je to tako i treba li to mijenjati - savjetovao je Hutinec.

Najmanje ženskih imena, samo 11, Hutinec je pronašao u udžbenicima V. Đurić (Profil) te S. Bekavca, M. Bradvice i M. Miočića (Alfa). Najviše ženskih imena (27) u knjizi spominju Erdelja i Stojaković (Školska knjiga). Žene se u udžbenicima povijesti najčešće spominju kao glumice, pjevačice ili književnice. Marija Jurić-Zagorka spominje se u svih pet udžbenika, ali autori je uglavnom predstavljaju kao novinarku i spisateljicu, a o njezinoj aktivnosti u borbi za ženska prava govore samo “Tragom prošlosti 8” K. Erdelje i I. Stojakovića te “Povijest 8” V. Đurić.

Od hrvatskih književnica, u udžbenicima se spominje još i Ivana Brlić-Mažuranić (u svima, osim u “Povijesti 8”), a od stranih Virginija Woolf i Agatha Christie (samo u knjizi Erdelja - Stojaković). Govoreći o filmu, u dva se udžbenika (V. Đurić i Erdelja - Stojaković) izrijekom spominje filmski klasik “Casablanca” i glumica Ingrid Bergman. Uz nju, od hollywoodskih se diva u udžbenicima spominju još Mary Pickford, Gloria Swanson, Katherine Hepburn i Marilyn Monroe (samo u udžbeniku S. Koren te Kolar-Dimitrijević, Petrić i Raguž). Snježana Koren u svojoj knjizi jedina spominje i mršavicu Twiggy te dizajnericu mini suknje Mary Quant.

Svoje mjesto u udžbenicima našle su i glumica Asja Kisić (Bepina iz TV serije “Naše malo misto”), pjevačica Zdenka Vučković te sportašice Barbara Jelić, Đurđica Bjedov, Tamara Boroš i Janica Kostelić. Bekavac, Bradvica i Miočić jedini spominju britansku premijerku Margaret Thatcher. Od hrvatskih političarki, u svim se udžbenicima spominje Savka Dabčević-Kučar. Erdelja i Stojaković jedini navode da je Jovanka Broz bila Titova supruga. Da je primjetan pomak kad je riječ o zastupljenosti žena u udžbenicima, slaže se i Sandra Prlenda, povjesničarka i izvršna direktorica Centra za ženske studije.

- Nekada su se žene u udžbenicima spominjale manje od konja. Danas nije tako, ali autorima je još lakše uvesti ženska imena u lekcije koje se bave kulturnom poviješću i pop kulturom, a u političkoj i društvenoj povijesti žena je puno manje - ocijenila je.


Charles Lindbergh prvi preletio Tihi ocean!?
Najviše grešaka otkriveno u udžbeniku Školske knjige

Osim primjedbi na ideološki, svjetonazorski i interpretativni sadržaj, naši su suradnici u udžbenicima pronašli i činjenične pogreške. Goran Hutinec ističe da Bekavac - Bradvica - Miočić u udžbeniku netočno navode da je Lindbergh prvi preletio Tihi ocean, a preletio je Atlantski ocean. Kriva je i godina održavanja izbora u Kraljevstvu SHS (1919. umjesto 1920.), a pogrešno se navodi da je Krk pripao Italiji Rapallskim ugovorom. Dr. Josip Jurčević i dr. Vladimir Geiger ističu da Erdelja - Stojaković u dijelu u kojemu se govori o ustaškoj politici prema Srbima u NDH netočno navode pojam “prekrštavanje na katolicizam”. Pravoslavci su već kršteni pa se pri prijelazima na katoličanstvo ne obavlja (pre)krštavanje, nego prijelaz na novu vjeru.

Jurčević je u knjizi “Povijest 8” zamijetio da su autori netočno naveli da su se “uz Vukovar, teške borbe vodile i za Borovo Naselje”. Borovo Naselje dio je Vukovara. Isti tim navodi i da je RH 25. lipnja 1991. proglasila samostalnost, a “već sutradan i Slovenija”, iako su isti dan donijele odluke.

Erdelja-Stojaković u temi o ustaškom teroru spominju uvođenje raznih apsurdnih zabrana, poput slušanja Radio Londona ili pjevanja pjesama u kojima se spominje more. Mr. Hasanbegović korištenje tih primjera ocjenjuje problematičnim i netočnim.

Izvor: MisretX Razz
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pon pro 07, 2009 2:34 am

Političko stanje prije početka rata
Raspad Jugoslavije
Grafički prikaz raspada SFRJ od 1989. do 2006.godine; ██ Socijalistička federativna republika Jugoslavija ██ Savezna republika Jugoslavija, Srbija i Crna Gora, Srbija ██ Slovenija ██ Hrvatska ██ Makedonija ██ Bosna i Hercegovina ██ Linija podjele Bosne i Hercegovine na Federaciju BiH i Republiku Srpsku ██ Kosovo ██ Crna Gora
Detalj sa čuvenog govora Slobodana Miloševića na Kosovo polju, 28. juna 1989. godine.

Rat u Bosni i Hercegovini je usko vezan sa raspadom Jugoslavije. Jugoslavenska kriza počinje slabljenjem dotadašnje komunističke vlasti, a što se može okarakterisati kao dio općih promjena koje su uslijedile završetkom Hladnog rata u svijetu. U slučaju Jugoslavije, komunizam je sve više gubio ideološku snagu pred najezdom nacionalističkih i separatističkih ideologija krajem 1988. i početkom 1989. godine, naročito u Srbiji i Hrvatskoj, potom u Bosni i Hercegovini, te u manjoj mjeri i u Sloveniji.

Ovaj proces je također proporcionalan sa dolaskom Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji, koji je svoj put započeo odazivajući se na buđenje iste nacionalističke ideologije, te postavljajući se kao vođa Srba na Kosovu 1989. godine. Osnovni cilj Miloševićeve politike je bilo osvajanje vlasti i dominacije nad jugoslovenskom federacijom. Da bi ostvario svoj cilj, Milošević je iscenirao nekoliko procesa, koji su doveli do preuzimanju vlasti prije svega u Vojvodini i Crnoj Gori, postavljajući na vlast garnituru političara koji su odgovarali njegovoj viziji buduće Jugoslavije. Ta vizija se zasnivala na dominaciji Srbije kao najmnogoljudnije republike u SFRJ, te Miloševiću kao vođi Srbije. Kriza Jugoslavije se pogoršava nakon što Milošević manipuliše proces, koji je doveo do obaranja vlasti Kosovskih Albanaca na Kosovu, nakon čega konsolidira kontrolu nad gotovo pola Jugoslavije. Ovakav odnos snaga dovodi do reakcije drugih republika, a prevenstveno Slovenije.

Na 14. kongresu Saveza komunista Jugoslavije 20. januara 1990. godine Milošević je po prvi put upotrebio svoju dominaciju za obstrukciju mnogih Ustavnih amandmana, koje su slovenski predstavnici u saveznom parlamentu pokušali da sprovedu, kako bi se ponovo uspostavio balans u snagama između saveznih republika. Kongres se završava debaklom i napuštanjem delegata iz Slovenije i Hrvatske, što se može okarakterisati i kao početak raspada Jugoslavije.

Produbljenje krize omogućava nacionalističkim opcijama da dođu do vlasti, među kojima najviše dolazi do izražaja Franjo Tuđman u Hrvatskoj, koji se javlja kao pandan Miloševićevoj nacionalističkoj politici. Slovenija i Hrvatska nedugo potom započinju proces osamostaljivanja i proglašavanja nezavisnosti, koji vode u oružane sukobe. Ovo je pogotovo slučaj sa Hrvatskom, koja je u to vrijeme imala izraženu srpsku manjinu, kako u provinciji (sjeverna Dalmacija i područje oko Knina, Lika, Kordun, Banija), tako i u velikim gradovima (Zagreb, Rijeka, Split, Osijek, Zadar, Vukovar).


Situacija u Bosni i Hercegovini

Nacionalne stranke su, bez obzira na povremena prepucavanja i uzajamne optužbe oko metoda agitacije (npr. nerijetko vezanje zelene zastave SDA i hrvatske šahovnice) i bojazan da se ne napravi politički savez Bošnjaka i Hrvata protiv Srba, ipak su uspostavile prećutni savez. Iako su se programski i politički međusobno razlikovale, osnovni razlog koji ih je povezivao i stvarao idilu harmonije i tolerancije bio je antikomunizam, odnosno zajednička želja da dotadašnjoj socijalističkoj vlasti u zemlji dođe kraj.

Stranke su podijelile vlast po nacionalnom ključu, tako da je za predsjednika Predsjedništva Republike BiH izabran Bošnjak, prvobitno Fikret Abdić, koji je mjesto ustupio Aliji Izetbegoviću. Za predsjednika Skupštine izabran je Srbin Momčilo Krajišnik, a za predsjednika Vlade Hrvat Jure Pelivan. Sporazum o podjeli vlasti funkcionirao je za vrijeme izborne utrke, u pobjedi na izborima, te u podjeli funkcija, čime je ustvari i okončan.

Završetak raspada SFRJ, započet slovenskim proglašenjem nezavisnosti i kratkotrajnim ratom protiv JNA, nastavio se intenziviranjem napora Hrvatske na sticanju nezavisnosti. U Hrvatskoj su u ljeto 1991. godine intenzivirani ratni sukobi između JNA i Hrvatske vojske (tada republičkog Ministarstva unutarnjih poslova (MUPH) i jedinica Zbora narodne garde (ZNG). JNA je koristila teritorije BiH kao odskočnu dasku za vojne operacije i pomaganje pobune dijela srpskog stanovništva u Hrvatskoj, a sve komunikacije prema pobunjenim Srbima u tzv. Krajini i zapadnoj Slavoniji išle su preko teritorija BiH. Nakon isteka tromjesečnog moratorija na proglašenje nezavisnosti, sklopljenog uz posredovanje predstavnika Evropske zajednice na Brionima u julu 1991. godine, JNA proglašava djelomičnu mobilizaciju 3. oktobra 1991.godine, a Hrvatska 8. oktobra 1991. godine proglašava prekid svih veza s ostatkom SFRJ.

Skupština BiH je, reagirajući na slijed događaja, 15. oktobra 1991. godine donijela Akt o reafirmaciji suverenosti Republike Bosne i Hercegovine. Tim činom odlučeno je da se povuku predstavnici BiH iz rada saveznih organa dok se ne postigne dogovor između svih republika koje sačinjavaju Jugoslaviju. Na to su pristali predstavnici SDA i HDZ, dok su predstavnici SDS-a odbili djelovati po donesenom aktu.

Na razini Predsjedništva i Vlade BiH donesena je odluka prema kojoj se regruti i rezervni sastav neće slati u JNA. Ujedno, mobilizirani su rezervni odredi MUP-a BiH i upućeni prema Bosanskoj Gradiški i Bosanskoj Kostajnici da bi spriječili eventualne sukobe i napade na Hrvatsku iz BiH. Ipak, nisu uspjeli u svom zadatku, jer su ih zaustavile srpske paravojne formacije.

Od sredine septembra do sredine novembra 1991. godine, oslanjajući se na općine u kojim je osvojio vlast, SDS uspostavlja tzv. srpske autonomne oblasti (SAO), koje su u svim svojim djelovanjima bile nezavisne od centralne vlasti. Kao vrhunac, uslijedio je referendum srpskog naroda, 9. i 10. novembra 1991. godine, na kojem su Srbi izglasali uspostavljanje tzv. samostalne srpske republike u granicama BiH, s namjerom priključenja ostacima SFRJ. Bosanska Vlada u Sarajevu iznijela je stav da referendum smatra neustavnim i nevažećim, tako da nije poduzela nikakve dalje mjere. Kao odgovor na poteze SDS-a, HDZ BiH je 12. novembra 1991. godine proglasio tzv. Hrvatsku zajednicu Posavine u Bosanskom Brodu, a 18. novembra 1991. godine u Grudama je proglašena i tzv. Hrvatska zajednica Herceg Bosna (HZHB).

SDS je 9. januara 1992. godine "autonomne oblasti" formalno proglasio tzv. Srpskom Republikom Bosnom i Hercegovinom (kasnije preimenovana u Republiku Srpsku - RS) prije nego što je Skupština BiH 25. januara 1992. godine uopšte donijela odluku da se održi referendum o nezavisnosti. Potom je uslijedilo proglašenje tzv. Hrvatske zajednice Središnje Bosne 27. januara 1992. godine. U srpskom slučaju, stvaranje autonomnih oblasti je bilo prenošenje recepta pobune iz Hrvatske na bosanskohercegovački teritorij. U dijelovima zemlje gdje je osvojio većinu glasova, a time i mandat, SDS je postojeći državno-upravni aparat podredio svojim ciljevima i te općine su mu služile kao baza za dalje ratne pripreme. Tamo gdje nije osvojio većinu, SDS je počeo planirati stvaranje tzv. srpskih općina, što je odgovaralo njihovoj viziji nacionalne podjele, u kojem bi bile stvorene posebne institucije samo za Srbe.

Iznenađenje je bilo stvaranje hrvatskih zajednica, koje su podsjećale na srpske autonomne oblasti. Obje vrste ekskluzivno nacionalnih teritorijalno upravnih jedinica nastajale su na područjima gdje su nacionalne stranke osvojile većinu, a time i vlast, pa nije bilo stvarne potrebe za utemeljivanje dodatnog upravnog aparata uz već postojeći, koji je bio pod njihovim nadzorom. Stvaranje takvih oblasti i zajednica objašnjavalo se brigom za zaštitu naroda. S obzirom da ustavna prava Srba i Hrvata u RBiH nisu bila ugrožavana, a njihovo učešće u državnoj vlasti bilo je proporcionalno, stvaranje nacionalnih zajednica je predstavljalo antiustavni pokušaj podjele države i pripajanja teritorija susjednim državama po planovima i kartama političkog vodstva Srbije i Hrvatske. Sami akti su obrazloženi organiziranjem pojedinog naroda, samoupravom usljed nesposobnosti i neusaglašenosti centralnog aparata, kao i samoodbranom usljed neefikasnosti republičkog MUP-a, te raspadom Teritorijalne odbrane BiH i osnivanjem niza paravojnih jedinica po nacionalnoj osnovi (Patriotska liga, Hrvatsko vijeće odbrane, te niza srpskih dobrovoljačkih jedinica, koje su potpomagane od strane JNA i dobrovoljačkih jedinica sa teritorije Srbije). Samim tim činom bile su jasne poruke vodećih političara koji su govorili o jedinstvu i nedjeljivosti BiH, a radili na podjeli BiH stvaranjem nezavisne vlasti, posebne policije, uprave, vojske, komunikacijskog i monetarnog sistema.

Odgovor na neustavno stvaranje novih teritorijalno političkih jedinica u Republici BiH bio je pokušaj državnih organa da se po svaku cijenu očuva mir. Političke stranke SDS i HDZ su, uz SDA, izbornim rezultatima stekle legalitet, uz pretpostavljeni legitimitet da učestvuju u republičkoj vlasti. Uz lojalne građane, postojale su i struje koje su intenzivno radile na razbijanju zemlje. U situaciji neproglašene vojne okupacije, otvorene pripreme za odbranu bile su izrazito otežane i ometane. Uz očevidno razbijačku politiku SDS-a, uloga trećeg partnera u vlasti, HDZ-a, bila je ambivalentna. Dok je dio HDZ-a BiH (uvjetno nazvan bosanskim) radio na stabilizaciji stanja u državi (izjašnjavanje na Referendumu o nezavisnosti zemlje, sudjelovanje u odbrambenim naporima), drugi dio (uvjetno nazvan hercegovački) je povlačio poteze koji su pridonosili destabilizaciji države (stvaranje hrvatskih zajednica, pregovaranje s ekstremnim krilom SDS-a, čiji su vrhunac sastanci Boban-Karadžić u Grazu). U takvoj situaciji, s otvorenim protivnikom i nestabilnim saveznikom, inzistiranje SDA na očuvanju mira po svaku cijenu pokazuje se kao logičan izbor. Naknadni pregled aktivnosti državnih predstavnika ukazuje da se razdoblje prije rata iskoristilo za brojne međunarodne kontakte i traženje pomoći. S pravom se može ustvrditi kako je glavni strategijski cilj bilo dobivanje međunarodnog priznanja, nakon ispunjenja postavljenih uvjeta za priznanje od strane Evropske zajednice. Da BiH nije stekla međunarodno priznanje prije rata, upitno je da li bi to pravo, s obzirom na intenzitet agresije, uspjela ostvariti tokom rata.

Počeci rata

Rast napetosti u Republici BiH doveo je do masovnog ličnog naoružavanja i porasta broja incidenata. Prema podacima republičkog MUP-a iz juna 1991. godine, 92.500 Bošnjaka prijavilo je 110.400 komada oružja, 131.900 Srba prijavilo je 157.200 komada oružja, a 43.000 Hrvata je prijavilo 51.800 komada oružja. Smatra se da je stvarni broj oružja u posjedu građana bio gotovo triput veći.

Prvi znak rata u BiH bilo je uništenje sela Ravno, u istočnoj Hercegovini, nastanjenog Hrvatima, u srpskom okruženju, u novembru 1991. godine. Selo je napadnuto u djelovanju JNA u agresiji prema Hrvatskoj u akciji u smjeru Dubrovnika. Nakon uništenja sela, uslijed političke neorganiziranosti bosanskohercegovačkih političara, kao i vojne nespremnosti i neorganiziranosti, dolazilo je do nekorektnih izjava pojedinih političara, koje su unosile razdor i nesporazume u političkom vrhu. Propagadnim djelovanjem JNA, mogle su se čuti izjave pojedinih novinara da selo Ravno uopće nije u BiH. Selo je uništeno u ratnim operacijama JNA i crnogorskih rezervista radi osvajanja Dubrovnika. Na primjeru Ravnog, pokazala se nemogućnost republičkog rukovodstva da spriječi korištenje teritorija BiH od strane JNA kao poligona za napad na Hrvatsku.

Propagandnim ratom JNA mogu se takođe dodati napadi srpskih paravojnih formacija u Posavini, koji su na tadašnjoj Radio televiziji Sarajevo prikazani, kao marginalni lokalni sukob, sa posjetom na licu mjesta, tada politički visoko rangiranih Fikreta Abdića i Biljane Plavšić. Slične akcije poduzimali su i drugi političari (Stjepan Kljuić) npr. u propuštanju kolone tenkova na Gornjem Malovanu, koja je zaustavljena od lokalnog stanovništva i politički organiziranih pojedinaca. Kolona je propuštena i tenkovi su kasnije korišteni u akcijama zauzimanja Kupresa. Takođe je interesantna akcija zauzimanja releje na Vlašiću 1992. godine, koja je direktno prenošena na Prvom programu Radio Sarajeva. Sve do zauzimanja releja od strane JNA, mogli su se čuti komentari zaposlenika, kao i poziv na pomoć. Nakon zauzimanja releja, emitovanje programa je nastavljeno bez komentara.
Od jeseni 1991. godine do početka rata, širom Bosne i Hercegovine dolazi do brojnih incidenata. Tako patrole MUP-a BiH presreću kamione s oružjem za koje niko ne zna "odakle su i kuda idu", rezervisti iz Srbije i Crne Gore, mobilizirani za rat protiv Hrvatske prilikom prolaza kroz BiH, često prave ekscese i otvaraju nasumičnu vatru radi zaplašivanja stanovništva, pojavljuju se barikade i samozvani "organi reda" vrše kontrolu saobraćaja. Sve ćešće su noćne pucnjave.

Sve veći broj incidenata, dolazak jedinica JNA koje su se povukle iz Hrvatske i Slovenije, crnogorskih i srpskih rezervista, doveli su do toga da je republičko vodstvo mobiliziralo dio rezervnog sastava republičkog MUP-a, jedinog oružanog sastava koji je zadržan pod nadzorom republičkih vlasti. Uz mobilizaciju rezervnog sastava MUP-a i JNA je počeo provoditi mobilizaciju, iako je republičko Predsjedništvo preporučilo neodazivanje na te pozive. Na pozive JNA odazivali su se uglavnom Srbi, dok su Bošnjaci i Hrvati odlazili u rezervni sastav MUP-a. Da bi se održao red, čak su, u dogovoru sa zapovjednikom Sarajevske vojne oblasti, generalom Milutinom Kukanjcem, uspostavljene mješovite patrole MUP-a BiH i JNA, bez većih rezultata. Iako je zapovjedništvo nad bosanskohercegovačkom TO-om spadalo u nadležnost republičkih vlasti, JNA je akcijom izmještanja oružja TO-a pod svoj nadzor razoružao tu formaciju. Ujedno, veliki broj kadrova TO-a, kao i zapovjednik general Vukosavljević bili su Srbi, što je dodatno otežavalo pristup mobilizacijskim spiskovima. Oduzimanje oružja Teritorijalne odbrane od strane JNA nije išlo jednostavno i bez otpora. U općinama sa večinskim hrvatskim i bošnjačkim stanovništvom, općinske su vlasti uspješno odbile predavanje oružja JNA i opkoljavanjem i zauzimanjem skladišta opreme JNA, došle do neznatnih zaliha oružja i materijalno tehničkih sredstava. Politički sukobi između HDZ BiH i SDA u tim općinama započeti su načinom podjele plijena, te organizacijom blokade manjih skladišta u središnjoj Bosni.

Antiratni protesti

Referendum 1992.

Referendum o nezavisnosti BiH proveden je 29. februara i 1. marta 1992., na kojem je 64 do 67% od biračkog tijela izašlo na glasanje, a gotovo 98% je glasalo za nezavisnost. Kao odgovor na Referendum, srpske paravojne jedinice su podigle u razdoblju od 1. do 5. marta barikade u Sarajevu i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima (Bosanski Šamac, Derventa, Odžak), među kojima se izdvaja Bosanski Brod, oko kojeg su se razbuktale oružane borbe. U Bosanskom Brodu pripadnici srpske paravojne jedinice su nakon Referenduma (1. mart 1992.) podigli barikadu, koju su polahko pomicali prema mostu na Savi. Nakon dva dana, 3. marta 1992., blokirali su most praznom cisternom. Na policijsku patrolu koja je pokušala ukloniti barikadu otvorena je paljba, a policajci su na nju uzvratili i uspjeli ukloniti barikadu, nakon čega se sukob razbuktao da bi se s manjim ili većim intenzitetom (razmjenjivanje pješačke i topničke paljbe) nastavio do službenog početka rata.

Tokom marta rukovodstvo SDS-a završava pripreme za početak rata. Dovršava se formiranje "srpskih opština", kao paralelnih organa vlasti, tamo gdje SDS nije pobijedio na izborima, i vrše se pripreme za izdvajanje srpskih kadrova iz republičkog MUP-a koji su trebali činiti srpski MUP. Potkraj marta bilježe se mjestimična puškaranja (23. marta u Goraždu; 29. marta u Kupresu, Mostaru i Derventi), da bi se sukobi od početka aprila 1992. proširili cijelom Bosnom i Hercegovinom:
Datum Mjesto Događaj
1. 1. april Bijeljina Počinju sukobi između Srpske garde pod vodstvom Željka Ražnatovića-Arkana i Patriotske lige.
2. 1. april Čitluk JNA blokira saobraćajnice prema gradu.
3. 1. april Mostar JNA povlači snage iz grada.
4. 1. april Kupres Stanovništvo se evakuira iz grada.
5. 1. april Sarajevo Organizovan miting milicionera protiv podjela u MUP-u.
6. 3. april Banja Luka "Srpske odbrambene snage" preuzimaju kontrolu nad gradom.
7. 3. april Livno, Tuzla Počinje mobilizacija TO-a.
8. 3. april Mostar Pred kasarnom "Mostarski bataljon" eksplodira kamion cisterna napunjena eksplozivom, što označava početak rata u tom gradu, koji je više od mjesec dana bio izložen teroru rezervista JNA iz Crne Gore.
9. 4. april Bijeljina Arkanova Srpska garda ovladala je Bijeljinom.
10. 4. april Bosanski Brod JNA i jedinice pod kontrolom SDS vrše opći napad vatrom iz minobacača, topova i VBR-a.
11. 4. april Neum Općinsko predsjedništvo proglašava opću mobilizaciju za mir u Sarajevu i Mostaru.
12. 4. april / 5. april Sarajevo Te noći, paravojne jedinice SDS-a izvele su napad na neke policijske stanice u gradu.
13. 5. april Mostar, Sarajevo Demonstracije za mir.
14. 5. april Sarajevo Srpski MUP napada školu MUP-a na Vracama u Sarajevu.
15. 5. april Neum Napad JNA.
16. 6. april Mostar Na dan priznanja od strane Evropske unije, počinje mobilizacija TO grada.
17. 6. april Sarajevo Nastavljeni sukobi.
18. 6. april Visoko Proglašeno vanredno stanje u Visokom, uspostavljanje Protivdiverzantskog voda Teritorijalne Odbrane
19. 7. april Široki Brijeg JNA raketira Široki Brijeg istog dana kada Sjedinjene Američke Države priznaju BiH, Hrvatsku i Sloveniju. Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović prosvjeđuje kod Blagoja Adžića izjavljujući da je to napad na hrvatski narod i međunarodno priznatu i suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Istog dana tzv. srpska Skupština BiH završava svoju 15. sjednicu. Njezin predsjednik Momčilo Krajišnik (koji je istovremeno bio predsjednik Skupštine RBiH) potpisao je dokument o proglašenju nezavisne srpske republike. Paralelno, srpski predstavnici u Predsjedništvu RBiH, Biljana Plavšić i Nikola Koljević, povlače se iz Predsjedništva RBiH.
20. 8. april Sarajevo Predsjedništvo RBiH donosi odluku o stvaranju TO-a RBiH kao republičke oružane sile umjesto dotadašnjeg TO-a.
21. 8. april Grude U Grudama, na sjednici Hrvatske Zajednice Herceg Bosne (HZHB) osnovano je Hrvatsko vijeće odbrane (HVO). Na sastanku je rečeno da HZ HB ne prihvata iskompromitiranu TO kao svoju vojnu strukturu, smatra da je odluka Predsjedništva BiH o TO BiH politički nepromišljena, te da su sve formacije osim HVO-a na području HZ HB nelegalne ili neprijateljske;
22. 9. april Zvornik Jedinice "Srpske općine Zvornik" osvojile su grad koji su najprije napale tenkovske snage JNA, a za njima su ušli pripadnici Srpske garde Željka Ražnatovića-Arkana
23. 10. april Kupres Srpske snage potpomognute JNA zauzimaju grad.
24. 10. april Bosanski Brod, Derventa Pješačko-topničke bitke. Istog dana, izlasnik Evropske zajednice Jose Cutilheiro pregovara s Alijom Izetbegovićem i Radovanom Karadžićem.
25. 11. april Čitluk Napad na grad.
26. 11. april Livno, Široki Brijeg Zračne uzbune.
27. 11. april Modriča JNA ulazi u grad.
28. 11. april Foča JNA vrši topničke napade na grad.
29. 11. april Višegrad Grupa pod vodstvom Murata Šabanovića zauzima branu u Višegradu i prijeti dizanjem brane u vazduh ako JNA ne prestane s napadima na Višegrad i ne dopusti evakuaciju stanovništva iz grada. Tog dana je Predsjedništvo RBiH donijelo Ukaz o potčinjavanju svih jedinica TO-a BiH do 15. aprila 1992. Oni koji se ne jave do tog datuma, smatraće se ilegalnim jedinicama.
30. 14. april Derventa Zauzeto skladište TO-a Dervente i predano TO-u BiH.
31. 14. april Sarajevo Zatvoren aerodrom Butmir.
32. 14. april Hrvatska U Hrvatskoj 40.000 izbjeglica iz BiH, uglavnom iz zapadne Hercegovine.

Kao što je vidljivo iz djelomične hronologije događaja u prvoj polovini aprila 1992., ratni sukobi u Bosni i Hercegovini počeli su i prije službenog početka rata, 6. aprila 1992. godine, kad je napadnuto Sarajevo. S obzirom da je još u novembru 1991. godine napadnuto i uništeno selo Ravno u istočnoj Hercegovini u operaciji odmazde JNA, to bi se moglo smatrati predpočetkom rata. Borbe u Bosanskoj Posavini, koje su se razbuktale u martu 1992. godine, također predstavljaju "rat prije rata". Ali, kao primjer metodologije djelovanja JNA i srpskih paravojnih jedinica može se uzeti Bijeljina, u kojoj su borbe trajale od 1. do 4. aprila 1992.godine. Paravojna jedinica Arkanove Srpske garde počela je napad na grad, gdje im se suprotstavila manja grupa pripadnika Patriotske lige. Oni su uspjeli slomiti otpor i počeli su s masovnim egzekucijama, koje nisu bile manifestacija "ratnog ludila", nego sistematično uklanjanje viđenijih ljudi, kao i bošnjačkog stanovništva. Operacija u Bijeljini imala je dvostruki zadatak.

Prvo: Bijeljina je komunikacijski značajna, jer je ona sjecište dvaju krakova kojima su počeli srpski napadi na BiH - sjevernobosanskog (posavskog) i istočnobosanskog (drinskog) pravca. Ovladavanje Bijeljinom, središnjim gradom Semberije, omogućilo je potpunu kontrolu toga kraja, osiguranje zaleđa prema Srbiji, a time i logističku potporu. Kontrolom Semberije osigurao se nadzor nad donjim tokom rijeke Save i ušćem Drine u Savu.

Drugo: Brutalnost kojom je izvršen napad, njegova medijska pokrivenost, paradna dotjeranost i pokazna opremljenost Arkanovih Tigrova ponajprije su imali funkciju zastrašivanja bosanskohercegovačkog stanovništva. Napad je izvršen uoči Bajrama, kao još jedan simbolični čin. Bijeljina je bila generalna proba prije početka otvorenog sukoba. U zauzeću Bijeljine vidljiv je obrazac kasnijeg djelovanja JNA i srpskih paravojnih jedinica.

Taj se obrazac u praksi manifestirao koncentracijom nadmoćnih snaga, uz potporu oklopno mehaniziranih jedinica i topništva. Grad predviđen za zauzimanje bio bi okružen i prometne komunikacije stavljene pod kontrolu. Putem sredstava javnog informisanja lokalno stanovništvo je pozivano na nepružanje otpora, najčešće korištenjem sintagmi o "Jugoslaviji" i "bratstvu i jedinstvu". U slučaju slabijeg otpora, osvajanje grada preuzimale su na sebe pješačke jedinice koje je karakterizirala brutalnost prema zarobljenicima i civilnom stanovništvu. Uz likvidaciju predstavnika legalnih vlasti i uglednijih građana počinjalo se s etničkim čišćenjem, a paravojne jedinice su kao nagradu sticale pravo na pljačku. Ako bi došlo do jačeg otpora (koji su u praksi najčešće pružale lokalne snage naoružane ličnim naoružanjem), pješaštvo bi stalo i pozvalo topništvo da "omekša otpor". Uopšte, srpske snage uglavnom su izbjegavale direktnu borbu i koristile su se neselektivno topništvom gdje god je to bilo moguće. Takav način upotrebe topništva srpski general Mladić je kasnije u opsadi Sarajeva definisao kao "razvlačenje pameti".

Tok rata
Srpska ofanziva

Namjera JNA bila je ovladati teritorijom Bosne i Hercegovine u kratkom vremenu, najvjerovatnije do kraja ljeta 1992. Stoga je poduzet opći napad na četiri glavna pravca:

Sarajevo

Sarajevo

Cilj JNA bio je ovladati glavnim gradom i zauzeti sve državne institucije. Srpske paravojne formacije su se pridružile JNA u sprovođenju plana. Počele su dizati barikade u gradu, s namjerom da ga presijeku napola. Istovremeno, u gradu su počeli djelovati brojni snajperisti, s namjerom sijanja panike i paralize života. Patriotska liga je odgovorila podizanjem kontrabarikada i razbijanjem srpskih barikada, te je tako uspjela očistiti jezgro grada i uspostaviti unutrašnje komunikacije. Kako je JNA djelomično izašla na ranije pripremljene položaje u okolini grada, počela su neselektivna djelovanja topničkim oruđima po samome gradu. Sefer Halilović, zapovjednik Glavnog štaba Armije RBiH, je u augustu 1992. procijenio da se u srpskoj opsadi Sarajeva na okolnim brdima nalazi 450 artiljerijskih oruđa svih mogućih kalibara, sa oko 120 tenkova, 200 oklopnih transportera i masa protuavionskih topova.

Jedinice JNA su 2. maja 1992. godine u prodoru pokušale zauzeti centar grada i zgradu Predsjedništva RBiH, ali su u žestokom okršaju odbačene. Toga dana, dolazi do zarobljavanja predsjednika Izetbegovića na sarajevskom aerodromu. Istog poslijepodneva odbrambene snage BiH opkoljavaju kasarnu JNA u centru grada. TVSA uspostavlja vezu sa Izetbegovićem u kojem predsjednik poručuje međunarodnoj javnosti da je talac srpskih snaga. Članovi Predsjedništva RBiH (Ejup Ganić i Stjepan Kljujić) pokušavaju animirati svjetsku javnost na otmicu predsjednika. Nakon pregovora bosanske i srpske strane uz posredstvo UNPROFOR-a dogovorena je razmjena Izetbegovića za generala 2. vojne oblasti, Milutina Kukanjca uz slobodan izlazak JNA sa kompletnim naoružanjem. Prilikom izlaska kolona je napadnuta i presječena u Dobrovoljačkoj ulici i tom prilikom ubijen i ranjen veci broj vojnika dok su ostali zarobljeni.

Za vrijeme Izetbegovićevog zatočeništva, došlo je do pokušaja preuzimanja vlasti od Fikreta Abdića, tada člana Predsjedništva RBiH. Abdić je onemogućen u svom naumu, nakon čega se on povlači u Cazinsku krajinu.

Linije fronta oko Sarajeva uspostavljaju se u aprilu i maju, da bi se ustalile i uglavnom ostale nepromijenjene (unutrašnji prsten opsade) do kraja rata.

Podrinje

Cilj napada JNA bio je ovladavanje tokom rijeke Drine, presjecanje komunikacije BiH i Sandžaka i etničko čišćenje bošnjačkog stanovništva iz sliva rijeke na potezu od Bijeljine do Foče. Gornji tok rijeke Drine je slabo naseljen, a u istočnoj Hercegovini živi pretežno srpsko stanovništvo, tako da južno od Foče nije bilo značajnijih ratnih ciljeva. Srpske snage zauzele su Bijeljinu, Zvornik, Višegrad i Foču, dok su se Srebrenica i Goražde odbranili i potkraj ljeta su lokalne snage Armije RBiH uspjele osloboditi značajnu teritoriju i izbiti na rijeku Drinu, a dijelom i na državnu granicu.
Posavina

Cilj djelovanja JNA bio je ovladavanje tokom rijeke Save i područjem Posavine, uspostavljanje sigurnog koridora koji bi zapadne dijelove BiH, koje su već nadzirali Srbi (banjalučka i dobojska regija), kao i krajine u Hrvatskoj kopnenim putem povezali sa Srbijom. U tu svrhu angažiraju se krupni oklopno-mehanizirani sastavi, i cijelo ljeto vode se intenzivne borbe. Sjeverni dio Posavine (uz Savu) pod nadzorom je HVO-a, koji intenzivno potpomaže Hrvatska vojska, uz pružanje logistike na frontu i učestvujući i s krupnijim sastavima. Glavni problem odbrane sjevera Bosanske Posavine bio je postojanje dviju linija zapovijedanja - političke i vojne. Dok je vojna logika nalagala odsudnu odbranu i presjecanje koridora prema Krajini, čime bi se ubrzao i pad Krajine u Hrvatskoj, a snage HV-a i HVO-a bile su dovoljno opremljene i motivirane za uspješno izvršenje takvih operacija, politički argument je presudio i došlo je do povlačenja HV-a iz Bosanske Posavine, nakon čega je uslijedilo i srpsko zauzimanje toga dijela BiH.

Južni dio Posavine (Gradačac, Brčko) pod nadzorom je Armije RBIH. Ljeto 1992. prošlo je u žestokim ofanzivama i protuofenzivama, ali je krajnji rezultat za srpsku stranu bio povoljan. Srbi su imali tri faze ofenzivnih djelovanja. U aprilu i maju su zauzeli Bosanski Šamac (17. april 1992.) i Brčko (7. maj 1992.). U junu su zauzeli Derventu (7. juni 1992.), Modriču (10. juna 1992.) i Odžak (13. juna 1992.), a konačni slom odbrane uslijedio je 6. oktobra 1992. godine srpskom okupacijom Bosanskog Broda. U razdobljima između srpskih ofanziva slijedile su protuofenzive HV-a i HVO-a, u kojima se, navodno, uspjele doći do ispred Doboja, ali su tada zaustavljene političkim direktivama. Na svom dijelu fronta, Armija RBiH zabilježila je uspjeh odbranom Gradačca, a manje je poznat podatak da su jedinice Armije RBiH do 1993. godine držale ratnu liniju u predgrađima Brčkog na približno kilometar od rijeke Save. Na sjevernoj strani Posavine, pod nadzorom HVO-a se održala samo enklava kod Orašja, gdje se lokalno vodstvo usprotivilo odluci o povlačenju.

Hercegovina

U situaciji kad su snage JNA odsjekle jug Hrvatske i držale Dubrovnik u okruženju, namjera JNA je bila odsjeći Mostar s juga, te pravcem Stolac - Čapljina - Metković ovladati istočnom obalom Neretve i, vjerovatno, deltom Neretve, te izbiti na more. Srpske snage su u ofanzivi (24 - 28. april 1992.) uspjele ovladati istočnim dijelom Mostara i probiti se do Čapljine. Tu su zaustavljene intervencijom Hrvatske vojske i potisnute istočno od Stolca. U borbama je oslobođena lijeva obala Neretve u Mostaru i JNA je potisnuta u Podveležje. Oslobođenje Mostara bio je svijetli trenutak borbe u Hercegovini i primjer da se samo združenim djelovanjem može postići uspjeh. Arif Pašalić, lokalni zapovjednik Armije RBiH, izjavio je da je u borbama učestvovalo 340 boraca Samostalnog mostarskog bataljona, 60 policajaca HVO-a, jedan vod HOS-a i specijalna jedinica HVO-a, uz kvalitetnu artiljerijsku podršku HVO-a. Nakon stabilizacije vojnog stanja u zapadnoj i centralnoj Hercegovini, počinju brojni incidenti, počevši od ubistva generala HOS-a Blaža Kraljevića, koji će završiti sukobom Armija RBiH i HVO-a.

U ratnim operacijama u ljeto i jesen 1992. godine, uspostavlja se ratna linija koja se do kraja 1994. godine neće bitnije mijenjati. Iako su srpski izvori tvrdili da Vojska Republike Srpske kontroliše oko 70% teritorije, Sefer Halilović navodi da su Armija RBiH i HVO od aprila do septembra 1992. godine oslobodili 58% državne teritorije. Tačni podaci nisu utvrđeni. Najkvalitetniji dio teritorije pod nadzorom VRS-a bila je banjalučko-dobojska regija, s brojnim stanovništvom i urbano-industrijskim centrima. Područje jugozapadne Bosne (od Drvara do Livna) slabo je naseljeno i razvijeno, a otprije je poznato kao demografska "crna rupa" BiH, bez dovoljno domicilnog stanovništva za funkcionalnu odbranu. Podrinje je značajno zbog hidroenergetskog potencijala Drine i velikog rudnog bogatstva, ali protjerivanjem većinskog bošnjačkog stanovništva ostalo je bez demografskog potencijala. Istočna Bosna i Istočna Hercegovina su brdsko-šumski i kraški krajevi, također rijetko naseljeni i slabo razvijeni. Tek zauzećem najvećeg dijela Bosanske Posavine, Republika Srpska je stekla značajnije kvalitetne teritorijalne dobitke.

Srpske snage nisu uspjele u svome osnovnom naumu - brzom zauzimanju teritorije BiH i kvalitetnom osiguranju najvažnijih komunikacijskih pravaca prema tzv. Krajini u Hrvatskoj. Stoga su u jesen 1992. godine, nakon zauzimanja Jajca, prešle u strategijsku defanzivu koja će trajati do kraja rata.

Bošnjačko-hrvatski sukob

Armija RBiH je do augusta 1992. godine izvršila punu mobilizaciju i imala 168.500 vojnika, bez snaga HVO-a i MUP-a BiH. Najveći problemi bili su odnosi s HVO-om. Dok je HVO, kao što je rečeno u izjavi prilikom osnivanja, zabranjivao postojanje bilo kakvih jedinica na području koje je smatrao da pripadaju "Herceg-Bosni", na teritoriji pod kontrolom Armije RBiH jedinice HVO-a su prihvaćene kao dio oružanih snaga BiH. Prema navodima oficira Armije RBiH, HVO je od početka rata zaustavljao konvoje s oružjem i logistikom. Glavni problem bilo je uspostavljanje jedinstvenog zapovjedništva koje bi objedinjavalo i koordiniralo vojna djelovanja. Taj problem biće izražen do kraja rata, iako su sva iskustva rata govorila da su vojni uspjesi mogući tamo gdje postoji koordinirano djelovanje.

Sukob između Bošnjaka i Hrvata naročito u području Hercegovine i centralne Bosne je počeo još od 1992 godine. Pored toga se naročito ističu sukobi i incidenti u Mostaru, Prozoru i Kiseljaku te likvidacija komandanta HOS-a Blaža Kraljevića od strane formacija HVO-a.

Krajem aprila 1993, sukob između Bošnjaka i Hrvata eskaliralo je u totalni rat međunarodnog karaktera. U to vrijeme u Travniku je HVO zahtjevao da se bosanska armija razoruža i raspusti, pozivajući se na Vens-Ovenovom plan, prema kome je Travnik stavljen u "hrvatsku pokrajinu". HVO je zahtjevao povlačenje svih nehrvatskih snaga iz te pokrajine.

U roku od nekoliko sedmica u aprilu i maju 1993. godine i srpskog odbijanja Vens-Ovenovog plana, nemoći međunarodne zajednice da sprovede mirovni plan i konačno izbijanja totalnog hrvatskog-bošnjačkog rata. Sve ovo je primoralo bosansku vladu i Armiju RBiH da se suoče sa novim stanjem stvari. Uslijedio je krupan politički i vojni preokret: Bošnjacima predvođena Armija RBiH počela je da uzvraća udarac. Vojna strategija Trećeg korpusa bila je da isiječe jedan trougao teritorije u srednjoj Bosni koji bi se prostirao od Tuzle na sjeveroistoku do Sarajeva na jugoistoku i Mostara na jugozapadu. Problem je bio što bosanska vlada nije kontrolisala to područje. Teritorija pod kontrolom vlade Republike Bosne i Hercegovine bila je svedena na grupu izolovanih enklava oko Travnika, Zenice, Tuzle, Bihaća, Sarajeva i enklava u istočnoj Bosni. Nijedna od ovih enklava nije mogla da se održi bez stalne međunarodne pomoći, prije svega u doturanju humanitarne pomoći, pošto su pristup u i iz svake od njih presjecale srpske ili hrvatske snage koje su ih opsjedale.

Glavni prioritet Trećeg korpusa je bio obezbjeđivanje linija komunikacije između raštrkanih teritorija u području Viteza. Armija RBiH krenula u napad na hrvatska sela u brdima iznad doline u kojoj se nalazi Vitez. Do početka ljeta, Armija RBiH je obezbijedila neku vrstu puta, koji je zaobilazio džep Viteza straga i povezivao Travnik sa Zenicom i dalje sa Tuzlom. S druge strane ni "Herceg-Bosna" nije mirovala. U Gornjem Vakufu je došao kraj tromjesečnog primirja, nakon do tada najveće ofanzive hrvatskih snaga na gradsko jezgro i okolna sela. Napadi su započeli jula 1993, pa do februara 1994. Na obje strane su počinjeni ratni zločini, pljačke i paljenje imovine.

Nakon stravičnih izvještaja o Karadžićevim logorima za Bošnjake, u toku ljeta počeli su da pristižu jezivi izvještaji o maltretiranju i mučenju Bošnjaka u hrvatskim logorima. Stipe Mesić se prisjetio u Zagrebu da je o logorima prvi put čuo od Joze Primorca, aktiviste HDZ-a, nakon čega je svoja saznanja prenio Franji Tuđmanu, koji se zbog toga nije mnogo zabrinuo, rekavši da sve strane imaju logore3.

Međunarodni komitet Crvenog krsta je polovinom augusta uspio doći do 6.474 zatvorenika u 51 logoru - od kojih su 4.400 zatvorenika držali Hrvati (broj za koji je bosanska vlada tvrdila da je daleko ispod stvarnog), 1.400 Bošnjaci i 674 Srbi.

Dana 15. septembra 1993, Vijeće sigurnosti UN-a je izdalo saopćenje u kojem od Hrvata zahtjeva raspuštanje logora, podsjećajući na osjećaj "odvratnosti i osude" koju je izrazila međunarodna zajednica godinu dana ranije prilikom otkrivanja srpskih logora.

Na samoj granici sukobom zahvaćene teritorije nalazio se Vareš, prije rata sa relativnom hrvatskom većinom, Bošnjaci i Hrvati su uspijevali da se odupru sukobu cijelo ljeto 1993. godine, kada na scenu stupa podijeljenost unutar hrvatskog naroda. Lokalno rukovodstvo je bilo za dalju saradnju sa Bošnjacima zastupajući interes probosanske struje, ali situacija se pogoršala dolaskom jedinice HVO-a iz Kiseljaka oktobra 1993. Lokalni hrvatski načelnik i šef policije su kraće vrijeme zatvoreni, a potom smijenjeni sa funkcija, te je postavljen novi načelnik općine. Bošnjački muškarci su odvedeni u zarobljeništvo, izvršeni su napadi na kuće Bošnjaka. Za nekoliko dana skoro svo civilno bošnjačko stanovništvo je pobjeglo na jug u selo Dabravinu. Međutim Hrvati nisu mogli niti htjeli da brane Vareš, prije svega jer im se nije uklapao u teritorijalne planove. Istog časa kada su stekli kontrolu nad gradom počele su pripreme za evakuaciju stanovništva u Hercegovinu. Postojala su dva puta za bijeg, oba preko srpske teritorije. Evakuacija preko srpske teritorije nije predstavljala problem s obzirom na saradnju kiseljačkog HVO-a sa Srbima, ali bošnjačko selo Stupni Do, dva kilometra udaljeno od Vareša, je predstavljao problem. U to vrijeme Franjo Tuđman 22. oktobra 1993. saziva sastanak u Predsjedničkim dvorima uz prisustvo Janka Bobetka, Imre Agotića, Josipa Lucića i Gojka Šuška u kojem iznosi teritorijalnu viziju "Herceg-Bosne" na liniji Novi Travnik-Vitez-Busovača uz rješavanje pitanja Mostara i Gornjeg Vakufa4.

U noći 23. oktobra 1993, nakon neprestanog cjelodnevnog bombardovanja sela Stupni Do, pripadnici hrvatskih jedinica upadaju u selo nakon čega čine masakr nad stanovništvom. Orgijanje nad civilima i imovinom je trajalo danima, sve do sitnih sati 3. novembra 1993. kada hrvatski načelnik naređuje hrvatskom stanovništvu da se do zore spreme za evakuaciju i okupe na gradskim ulicama, pozivajući ih preko megafona. Rekao im je da se "muslimanska armija približava gradu sa sjevera, zapada i juga." Preko 10.000 ljudi pobeglo je u jednoj jedinoj noći3.

Kako je rat bjesnio vlada Sjedinjenih Američkih Država počela je da vrši pritisak na Zagreb. Američki predsednik Clinton je imenovao svog izaslanika Carls Redmana koji je imao zadatak da uvjeri Tuđmana da zaboravi na pretenzije prema Bosni. Amerikanci su iznijeli stav da ukoliko se to ne desi, Hrvatska će izgubiti podršku za oslobađanje trećine svoje teritorije pod srpskom kontrolom. Inicijativu o prestanku sukoba je podržala i Njemačka već ranije naklonjena Hrvatskoj. Vijeće sigurnosti je 3. februara 1994. postavilo Hrvatskoj rok od dvije sedmice da povuče trupe svoje regularne vojske iz Bosne ili da se suoči sa posljedicama. Hrvatskoj je zapriječeno da će proći kao i Srbija pod sankcijama ukoliko ne ispoštuje ultimatum. Pritisak je urodio plodom. U narednih nekoliko dana bosanska i hrvatska delegacija su pozvane u Vašington. Sporazum o bošnjačko-hrvatskoj federaciji je bio potpisan, a Hrvatskoj je zauzvrat obećana vojna i ekonomska pomoć.

Intervencija međunarodne zajednice

Početkom sukoba i opsadom Sarajeva BH vlasti su zahtijevale vojnu intervenciju međunarodne zajednice koja je bivavši zapletena u interne politike bila nemoćna da zauzme jasan i snažan stav. Kao odgovor počela je masivna organizacija dostavljanja humanitarne pomoći te uspostava UNPROFOR-a na prostoru BiH kao neutralne vojne jedinice UN-a čiji mandat opet nije bio sasvim jasan, osim u tome da UNPROFOR nije smio se miješati u ratne operacije bilo koje strane niti koristiti silu. Kasnije se ustanovilo, nakon što je brojno UNPROFOR-ovo osoblje bilo držano kao taoci od strane srpske vojske (u Goraždu i Srebrenici. Vidi Genocid u Srebrenici) da je njihova uloga u ratu u BiH vjerovatno još više izkomplicirala situaciju, naročito na vojno-političkom planu.

Nekoliko mirovnih misija je organizovano od strane međunarodne zajednice na čijem čelu su bili prominentni zapadni političari. Čitav niz primirja je bilo potpisano samo da bi ostali kao "mrtvo slovo na papiru". Zapadni diplomati svojim stavovima i ponašanjem ipak su razbili "utopijsku viziju" da će rješenje za rat u BiH doći iz vana, što se također kasnije ispostavilo netačno. Zapadni diplomati, među kojima su se najviše isticali Lord Owen i Lord Carrington su djelomično doprinijeli kulturi odnosa zapada prema BiH a što se podrazumjevalo na već jasnu apatiju i nedostatak liderstva. Jedan od poznatijih političkih ali i neuspjelih rješenja je bio takozvani Vens-ovenov mirovni sporazum. U epilogu može se zaključiti da je osnovni problem stava međunarodne zajednice bio nerazumjevanje stanja na terenu i osnovnih ciljeva i tendencija ideologije srpske, hrvatske i bošnjačke strane. Dok su se stvari u BiH rješavale na frontu stav međunarodne zajednice koji su insistirali na mirovnom diplomatskom rješenju se dojmio utopijski.

Umješanost međunarodne zajednice je eskalirao u kontraverznosti kako se konflikt komplicirao. Jedna od najkontraverznijih odluka UN-a je bila osnivanje tzv “sigurnosnih zona“ Žepa, Srebrenica, Goražde i Sarajevo. Evidentna nemoćnost međunarodne zajednice da kontroliše situaciju je kulminirala padom Srebrenice i Genocidom u Srebrenici u kojem je oko 8.000 Bošnjaka likvidirano od strane srpskih snaga. Iako je Genocid u Srebrenici pokrenuo čitav niz promjena u odnosu međunarodne zajednice prema ratu u BiH interesantno je za napomenuti da za vrijeme u kojem je Sarajevo bilo pod “zaštitom“ UN-a kao “sigurnosna zona“, u Sarajevu je ubijeno oko 12.000 civila od strane srpske vojske.

Pored manjih selektivnih intervencija zračne sile NATO-a tokom rata od 1992-1995 ono što se može smatrati odlučnom vojnom intervencijom međunarodne zajednice (NATO-a) počelo je oko 02.00 sata 30. augusta 1995. godine bombardovanjem srpskih položaja oko Sarajeva. Prema mnogim tvrdnjama, vojna intervencija je bila direktan odgovor na zadnji masakr sarajevskih civila 25. avgusta 1995. godine na Markalama u kojem je stradalo preko 60 civilista stanovnika Sarajeva. Ipak prema mnogim izvorima se može tvrditi da je vojna intervencija prouzrokovana nizom razloga od kojih je masakr na Markalama bio samo jedan koji je izazvao dovoljno političkog momentuma da se NATO sa SAD-om kao liderom jasno i direktno uključi u konflikt.

Operacija Namjerna Sila (Deliberate Force), kako je nazvana intervencija, uključila je bombardovanje srpskih položaja, uz nekoliko prekida ili pauzi, koje je trajalo oko 2 sedmice i zvanično je okončana sa dogovorom deblokade Sarajeva 14. septembra 1995. godine.

Prevashodna namjena vojne intervencije NATO-a je bila uspostavljanje vojnog balansa na terenu i tjeranje srpske strane da se odazove mirovnom procesu. Pored bombardovanja srpskih vojnih uporišta oko Sarajeva, NATO-ov plan je uključio i selektivno bombardovanje strategijskih srpskih vojnih položaja širom Bosne i Hercegovine u šta se uključuje i bombardovanje komunikacijskog centra srpske vojske nedaleko od Banja Luke, a koji je za posljedicu imao destabilizaciju srpskih vojnih položaja u zapadnoj Bosni i značajno napredovanje Operacije Oluja od strane hrvatskih i bosanskih snaga. Nato je za 15 dana bombardovanja izveo 3.200 naleta, i pritom na srpske položaje istresao 10.000 tona eksploziva. Kao posljedica vazdušnih udara NATO-a poginula su 152 civila, a 273 su teže ili lakše ranjena.

Operacija Oluja

Uspjehom operacije Bljesak, predsjednik Clinton je dao odobrenje za početak operacije Oluja. Sjedinjene Američke Države su bile aktivno uključene u pripremu, nadzor i početak operacije Oluja. Zeleno svjetlo Bijele kuće i predsjednika Clintona za operaciju Oluja bilo je dostavljeno Hrvatskoj od kapetana Richarda C. Herricka, koji je izvijestio da SAD nemaju ništa protiv protiv otpočinjanja ove operacije i da ova treba da bude ‘brza i efikasna‘ i završena u roku od 5 dana.

Ovo je predstavljalo završnu fazu vojne saradnje izmedju SAD i Hrvatske, koja je otpočela 1992. godine. 1995. godine Clinton se spremao za ponovne izbore i Bob Dole, kao republikanski kanditat, postavljao je sve glasnije zahtjeve Senatu za ukidanje embarga na uvoz oružja za bosanske Muslimane. Za Clintona, Balkan postaje jedno od ključnih strateških pitanja za dalji ostanak u Bijeloj kući.

U svojoj strategiji za razrješenje krize, američka administracija na čelu sa Clintonom je odlučila da iskoristi hrvatsku vojsku za napad na srpske snage, zbog čega je potpisana Splitska deklaracija između Izetbegovića i Tuđmana, koja je dopuštala ulazak hrvatskih vojnih snaga pod vođstvom generala Ante Gotovine na teritoriju Bosne i Hercegovine u svrhu saradnje sa Armijom Bosne i Hercegovine. Za uspjeh te operacije bilo je neophodno da hrvatske snage osvoje Dinaru iznad Knina i da oslobode Knin i Krajinu u operaciji Oluja, da bi se odmah zatim prebacile na teritoriju Bosne i izvršile pritisak na Srbe i time prisilile Miloševića da potpiše Dejtonski sporazum.

Vrlo brzo je došlo do neke vrste nagodbe između hrvatske i američke obavještajne službe. Hrvatska je dala američkoj službi (DIA) 500 kg ruskih podvodnih mina i najmodernija ruska torpeda, kao i dešifrirajuće kodove korištene između ruske i jugoslavenske vojske.[citat potreban]

Ovo oružje transportovano je u SAD preko splitskog vojnog aerodroma. Herculesi C-130 spustili su se u toku noći, oružje je natovareno i u najvećoj tajnosti prebačeno u SAD ili u američke vojne baze u Evropi. Hrvatska strana otkrila je također lokaciju tvornice za proizvodnju hemijskog oružja u u Bijelom polju pokraj Mostara. Ovo je bio samo početak saradnje, jer odmah potom SAD je isporučila Hrvatskoj sisteme za prisluškivanje i nadgledanje teritorije Srbije i Crne Gore, pomoću kojeg se moglo istovremeno osluškivati i snimati 20.000 telefonskih razgovora.

Prilikom združenih napada na srpske položaje aktivno je učestvovala regularna vojska Republike Hrvatske. Na frontu prema Krajini, angažovano je bilo pet brigada Hrvatske vojske sa ljudstvom iz Splita, Varaždina, Zagreba, Trogira, Bjelovara i Gospića, kao i tri domobranske pukovnije iz Metkovića, Splita i Unesića. Ukupno, ovdje se nalazilo 30.000 vojnika Republike Hrvatske.

U regionu Posavine bilo je angažirano također 30.000 pripadnika Hrvatske vojske. Riječ je o brigadama iz Vinkovaca, Županje, Zagreba, Osijeka, Nove Gradiške, Slavonskog Broda i Našica.

Daytonski mirovni sporazum

Daytonski sporazum je bio kulminacija tzv Šatl (Shuttle) diplomatije koju je odpočeo Richard Hoolbrook sa svojim timom pod sponzorstvom SAD-a. Šatl se sastojao od posredničke diplomatije između zaraćenih strana. Jednostavnije gledano kontakt grupa Šatl diplomatije je igrala ulogu kurira i moderatora koji su proslijeđivali i moderirali zahtijeve zarađenih strane.

Mnoge osnove i preduslovi Daytonskog sporazuma započeli su zapravo Šatl diplomatijom još godinu dana prije završne konferencije. Jedan od najosnovnijih principa na kojima je Daytonski sporazum bio zasnovan je bila podjela Bosne i Hercegovine po ključu 51-49 (51% teritorije Federaciji BiH i 49% Republici Srpskoj) koji je usaglasila tzv. kontakt grupa.

Konferencija je trajala od 1. novembra do 21. novembra 1995. godine. Glavni učesnici su bili bosanski predsjednik Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke, i general Wesley Clark. Sporazum je zvanično potpisan u Parizu, 14. decembra. Sadašnja upravna struktura Bosne i Hercegovine i sastav vlade bili su neki od rezultata dogovora.

Daytonski sporazum je efektivno završio rat mada je ostavio mnoge stvari nerješene. Pored toga konačni dogovor ostvaren u Daytonu danas se smatra jednim od najkontraverznijih političkih rješenja proizašlih iz cjelokupne Jugoslovenske krize.

Uloga međunarodne zajednice

Pod međunarodnom zajednicom u ratu i Bosni i Hercegovini se prvenstveno ubrajaju UNPROFOR, NATO, Evropska unija, UN i SAD kao i druge države i međunarodne paravojne formacije koje su imale relativno značajan doprinos u tok zbivanja u Bosni i Hercegovini.

Uloga međunarodne zajednice u ratu u Bosni i Hercegovini se danas u mnogim krugovima, lokalnim i međunarodnim, karakteriše kao najveća kolektivna greška u modernoj historiji 2. Ova greška podrazumjeva stav inicijalne neodlučnosti i apatije na političkom nivou koju je međunarodna zajednica zauzela a koji se prevashodno održavao na nivou UN-a i Evropske unije. Ta greška je prouzrokovala otezanje i komplikovanje konflikta te daljnja razaranja i žrtve. Svakako se nemože zanemariti da su međunarodne snage pretrpjele i značajne gubitke (320 poginulih vojnika UNPROFOR-a i brojni ranjeni).

Jedan od prvih poteza koji mnogi danas karakterišu kao inicijalna greška koja je značajno doprinijela procesu raspada Jugoslavije je bila unilteralna odluka Njemačke o priznanju Hrvatske nezavisnosti. Taj potez, koji su mnogi smatrali ipak neminovnim, je stavio Bosnu i Hercegovinu u izuzetno nezgodnu poziciju.

Pogoršanje krize u Jugoslaviji međunarodna zajednica je primila sa polovičnim reakcijama i mjerama kao što je bilo implementacija mirovnih posmatrača po mandatu UN-a koji nisu imali kapacitet da preduzmu značajne mjere kako bi ublažili ili poboljšali efekte krize. Sama nesposobnost međunarodne zajednice je ohrabrila nacionalističke vođe i one kojima je put u rat već bio zacrtan kao dugoročni cilj. Čitav niz rezolucija koje su izglasane pri UN-u nisu imale metod primjene osim rezolucija koje su uspostavile embargo oružja za sve države bivše Jugoslavije i ekonomski embargo protiv Srbije i Crne Gore. Obje rezolucije su u manjoj ili većoj mjeri također kršene tokom rata.

Posljedice

Dvadeset godina posllije završetka sukoba u Bosni i Hercegovini posljedice rata se mogu primjetiti u svim slojevima društva. Grubo sve posljedice se mogu podjeliti na:

* Demografske posljedice. Promjene nastale unutrašnjim i vanjskim migracijama (preseljenjem) prijeratnog stanovništva BiH.
* Ekonomske posljedice. Promjene unutar ekonomskih tokova u BiH koje su nastale kao posljedica ratnih dejstava i divlje ekonomije u godinama poslije završetka sukoba.
* Političke posljedice. Promjene u administrativnoj strukturi BiH koje su nastale kao rezultat Daytonskog mirovnog sporazuma.


Izvor: wikipedia - al je brate DUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuugacko....
[Vrh] Go down
Godar

avatar

Posts : 408
Join date : 25.09.2009
Age : 43
Location : Skopje

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pon pro 07, 2009 7:34 am

affraid affraid affraid affraid affraid
al ima za citanjeeee... cujemo se 10tak dana, da ja sve ovo procitam i razradim, pa da onda iskomentarisem...
jao koliko imaaaa.... affraid affraid affraid
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pon pro 07, 2009 1:24 pm

nebrin se ti izgleda da je anđi procitala prije vremena....

meni se nije dalo sve to niti copy/paste...

znaš onda koliko ima za citati Razz
[Vrh] Go down
samaelII

avatar

Posts : 404
Join date : 20.07.2009
Age : 29

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   pon pro 07, 2009 2:50 pm

ma bravo sine...prvi put nakon dugo vremena pročitao sam nešto duže od pola stranice...vidi se da si pametan na tatu Very Happy....još ako si lijep na mamu slobodno si možeš ići ženu tražiti Very Happy

_________________________________________________
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   uto pro 08, 2009 12:12 am

hvala puno polako doci ce vrijeme i za to Very Happy
[Vrh] Go down
samaelII

avatar

Posts : 404
Join date : 20.07.2009
Age : 29

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   uto pro 08, 2009 3:51 pm

samo pazi na zaštitu Very Happy...ne želim djed postati

_________________________________________________
[Vrh] Go down
-MisterX-

avatar

Posts : 497
Join date : 28.07.2009
Age : 28
Location : Split

PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   sri pro 09, 2009 4:44 pm

naravno.....

ali gle cuda vidi tko je zavirio u moj kutak Very Happy Very Happy
tnx slobodno ti malo cešce ostavi komentaric Smile
[Vrh] Go down
Sponsored content




PostajNaslov: Re: ...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...   

[Vrh] Go down
 
...evo malo nauke!!...scientific research of small brain...
[Vrh] 
Stranica 2 / 4.Go to page : Previous  1, 2, 3, 4  Next

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
-=SFINGA=- Gladiatus savez :: General :: OffTopic-
Forum(o)Bir: